Ljudi koji su vidjeli Džennet na samrti – “Doktore, ne zamaraj se, ja sam vallahi mrtav, ja sada gledam u svoje mjesto u Džennetu,

“Doktore, ne zamaraj se, ja sam vallahi mrtav, ja sada gledam u svoje mjesto u džennetu…

15/9/1422 hidžretske godine, na sabah namazu pao je jedan od braće, u mesdžidu koji je blizu vojne bolnice. Odvezli su ga u tu vojnu bolnicu. Kada mu je došao kardiolog, rekao je: “Doktore, ne zamaraj se, ja sam vallahi mrtav, ja sada gledam u svoje mjesto u džennetu, i hurije koje su se radi mene poredale.

Ešhedu en la ilahe illellah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.” Ispričao sam ovu priču pred čovjekom koji je surađivao sa ovim čovjekom, pa je upitao: “Je li to taj?” Rekao sam: “Da.” Kaže: “Taj je čudo kad je u pitanju iskrenost, rad sa dinarima i dirhemima. Nisam vidio poput njega u iskrenosti i povjerenju.” Rekao sam da je u njegovom namazu svjetlost.

Njegov komšija koji kupa mrtve u gasulhani u vojnoj bolnici u Rijadu kaže da bi dolazio u mesdžid prije mujezina. Rijetko kad bi ga mujezin pretekao. Činio je dobročinstvo roditeljima i porodici. Nije gibetio niti riječi prenosio, nije lagao niti se je u rekla-kazala upuštao. Ovakve tri priče sam lično vidio i doživio.

Ko su oni? Vidjeli su džennet prije nego su umrli, tokom 32 godine moga radnog staža u bolnici. Svi oni su imali tri zajedničke stvari: Držanje do namaza, nisu imali gibeta, nemimeta i laži, puno zikra i lijep odnos s ljudima. Njih troje su imali zajedničko ove stvari. “A ako bude jedan od onih koji su sretni – pa, pozdrav tebi od onih koji su sretni! A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, pa, ključalom vodom biće ugošćen i u ognju prženjem. (Vaki’a, 90-94)

(Dr. Khaled El-Jubeir)