Musliman koji je doživio sramnu smrt! Istiniti događaj koji neće ostaviti nikoga ravnodušnim

Priča mladića koji opisuje smrt svoga oca

Šejh Muhamed Hasan govoreči o namazu, naveo je slučaj jednog svog studenta iz grada Mensura. Šejh je ispričao sljedeći slučaj koji vjerujem neće ostaviti nikoga ravnodušnim. „Ušao je kod mene jedan od naših studenata plačući. Plakao je kao malo dijete, a zatim mi je rekao:“Molim te šejh Muhamed, iduće sedmice kad bude predavanje, da doviš, uputiš dovu za mog oca, pa možda će Allah, s.w.t., primiti nečiju dovu na tom predavanju.“ Vidio sam da je ovaj brat u dubokoj žalosti, bio je utučen. Upitao sam ga:“Brate, na hajr ako Bog da, šta se desilo?“ Rekao je: “Šejh, moj babo je umro!“„Allah da mu se smiluje“, odgovorio sam. Mladić nastavi:“Ali šejh, njegov završetak nije bio lijep. Moj otac je bio veoma snažan, ne pamtim da se ikada požalio da ga nešto boli. Allah mu je bio podario zdravlje i snagu. Prije nekoliko dana, nakon ručka, osjetio je jake bolove u predjelu stomaka, nakon toga osjetio je mučninu i osječaj za povračanjem. Istrčao je iz kuhinje i otišao u kupatilo kako bi povratio. Kleknuo je pored wc šolje, stavio svoje ruke na nju a glavu je stavio u wc šolju i počeo da povrača.

Dok je povračao, čuli smo u sobi kako ispušta bolne jauke. Svaku put kad bi povrati, glavu bi stavi unutar wc šolje.
To je trajalo nekoliko minuta dok se nije čuo ušasan krik. Ostali ukučani su dotrčali da vide šta je bilo, jer svi smo mislii da je to obično povračanje. Njegova glava je bila potpuno unutar wc šolje a ruke su mu bile opuštene pored nje. Prišli smo mu i podigli ga, međutim, bilo je kasno, duša je izašla. Ja Allah, moj otac je isputio dušu na tako prljavom mjestu, dušu mu je Melek Smrti uzeo u WC-u. Nisam mogao da dođem sebi, svi smo bili u šoku, naš otac je umro sa okrenutim licem u wc šolji.“Rekao sam (šejh Muhamed): “Da Allah sačuva, sačekaj malo, tvoj otac je umro u WC-u sa glavom u wc šolji? Brate moj, reci mi, kakav je bio tvoj otac?“ Dok mi je pokušao odgovoriti, grcao je u suzama, ipak je odgovorio: “Šejh Muhamed, moj otac NIKADA U ŽIVOTU NIJE KLANJAO JEDAN JEDINI REKAT KAMOLI ČITAV NAMAZ!“ Subhanallah!

* * *Brate, sestro, zapitaj se kakav ti je namaz? Znaš li da ćeš prvo biti pitan kad staneš pred Allaha na Sudnjem danu za namaz? Čime si toliko zauzet pa namaz ostavljaš? Šta je u pitanju: neznanje, lijenost, oholost…ili ona naša standardna parola: “Ma hajde, Allah će oprostiti, ima vala i oni što klanjaju, svašta od njih „otpada!“ Dozovi se čovječe pameti dok još nije kasno!

Kada čovjek čitav svoj dunjalučki život provede udaljen od svoga Gospodara, nemaran prema Allahovim naredbama, čineći djela koja izazivaju Allahovo nezadovoljstvo, nema sumnje da će i posljednje trenutke njegovog života obilježiti loša završnica, koje se pribojavaju bogobojazni i skrušeno Ga mole da ih udalji od lošeg završetka.Danas su uveliko uočljivi pokazatelji ili stanja loše čovjekove završnice, kao što je naprimjer odbijanje ili nemogućnost izgovaranja la ilahe illallah na samrtnoj postelji, zatim izgovaranje ružnih riječi ili činjenje haram postupaka ili ispoljavanje osjećaja koji ukazuju na udaljenost od Allahove vjere i mržnju zbog onoga što ih je zadesilo (nezadovoljstvo kaderom).Neke konkretne primjere čovjekove loše završnice naveli su u svojim djelima i mnogi selefi, kao što je Ibn Kajjim, rhm., koji, u svojoj knjizi ”El-Dževabul-kafi” (prevedena na bosanski jezik pod nazivom ”Bolest i lijek”) navodi da je jednom čovjeku u trenutku smrti rečeno da izgovori la ilahe illallah, pa je rekao: “Šta mi to koristi kada ne znam da sam ikada obavio namaz!?”, i umro je ne izgovorivši šehadet.Prenio je Hafiz Ibn Redžeb, rhm., u svojoj knjizi ”Džami’ul-‘ulum vel-hikem” (prevedena na bosanski jezik pod nazivom ”Buđenje ambicija”) od učenjaka po imenu Abdul-Aziz b. Ebi Revvad da je rekao: “Bio sam prisutan kod jednog čovjeka u trenutku njegove smrti pa sam ponavljao la ilahe illallah, a njegove posljednje riječi bile su da je nevjernik u ono što ja izgovaram, a zatim je umro na tome. Raspitivao sam se o njemu i saznao da je bio okorjeli alkoholičar.” Na to je Abdul-Aziz dodao: “Bojte se grijeha jer su grijesi ono što ga je uništilo.”Slično tome spomenuo je Hafiz Zehebi, rhm., o čovjeku koji je posjećivao mjesta na kojima se pio alkohol pa kada ga je zadesio smrtni čas, rekao je: “Pij i napoji me!”, umirući sa tom rečenicom.

Razlozi lošeg završetka
– Od najvećih je pogrešno ubjeđenje / ‘itikad. Kod koga se nađe pogrešno vjerovanje, to će ostaviti traga na njemu onda kada bude u najvećoj potrebi za Allahovom pomoći i postojanosti.
– Pretjerana posvećenost dunjaluku i vezanost za njega.
– Polovičnost u ustrajnosti i izbjegavanje dobra i upute.
– Upornost u činjenju loših djela i stapanje sa njima. Ako osoba bude voljela nešto cijelog svog života, tome težila i bila vezana za to, neminovno da će joj to biti na umu prilikom smrti.

Loša završnica, od koje se Allahu utječemo, ne snalazi one koji su svoju nutrinu i spoljašnost uskladili sa Allahovim naredbama, niti je namijenjena onima koji su iskreni u govoru i djelu. Loša završnica snalazi one koji su iskvarili svoju nutrinu po pitanju ubjeđenja / vjerovanja, a svoju spoljašnost po pitanju djela, one koji se osmjele na činjenje kabaira / velikih grijeha i čija staza budu zlodjela, jer to ih može zaokupirati sve do smrtnog časa i ne stignu se pokajati Allahu.”

n-um