Ovo su ljudi koje Allah dž.š. ne voli!

Ovo su kur’anske kategorije ljudi koje Allah, dž.š., ne voli

Komentar dr. Mustafe Cerića na poglavlje iz knjige Ljubav u Kur’anu autora Ghazija bin Muhammada bin Talala

Pored prednosti koje je Allah, dž.š., dao ljudima u općem smislu, u Kur’anu je navedeno dvanaest kategorija ljudi koje Allah, dž.š., ne voli. To su:

1.Oni koji poriču istinu, nevjernici:

Reci:” Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!” A ako oni glave okrenu – pa Allah, zaista, ne voli nevjernike. (Āli Imrān, 32)

da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vjerovali i dobra djela činili; a On, zaista, ne voli nevjernike. (Ar-Rūm, 45)

Griješnici

Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, griješnika. (Al-Baqara, 276)

3. Oni koji zapodijevaju kavgu, koji pretjeruju:

I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu. (Al-Baqara, 190)

O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju. (Al-Māi’da, 87)

Molite se ponizno i u Sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. (Al-A’rāf, 55)

Oni koji su nadmeni, koji se hvališu, koji su gordi i razmeću se:

I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromašnima, i komšijama, bližnjima, i komšijama daljnjima, i drugovima, i putnicima – namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu. ( An-Nisā’, 36)

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. ( Luqmān, 18)

da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, (Al-Hadīd, 23)

Podmukli

I ne brini za one koji su u dušama svojim podmukli jer Allah nikako ne voli onoga ko je podmukao, griješnik.(An-Nisā’, 107)

Izdajnici, nezahvalni

Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika. (Al-Hadž, 38)

Vjerolomnici, koji ugovor ne poštuju

Čim primjetiš vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli vjerolomnike. (Al-Anfāl, 58)

8.Oni koji nered čine

i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.”(Al-Qasas, 77)

Rasipnici

On je Taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite, – jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike, (Al-An’ām, 141)

O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte, On ne voli one koji pretjeruju. (Al-A’rāf, 31)

Oni koji su obijesni

Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” – govorili su mu ljudi iz naroda njegova. (Al-Qasas, 76)

Nasilnici, koji nepravdu čine

A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike. (Ali ‘Imrān, 57)

Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nasilnike – (Ali ‘Imrān, 140)

Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine. ( Aš-Šūra, 40)

12.Oni koji se ohole

nema sumnje da Allah zna i ono što oni taje, a i ono što javno iznose; On doista ne voli one koji se ohole. ( An-Nahl, 23)

Allah, dž.š., ne voli ni loša djela:

Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna. ( An-Nisā’, 148)

A Allah ne voli nered! (Al-Baqara, 205)

Allah, dž.š., ne voli dvanaest kategorija ljudi, a voli osam kategorija vjernika. Zajednički imenitelj navedenih dvanaest kategorija ljudi je: bestidnost, nakaradnost duše predstavljena u smjelosti u grijehu i neposlušnosti Allahu, dž.š., činjenje suprotnog od onoga što On naređuje.

Ranije smo vidjeli da je zajednički imenitelj za osam kategorija vjernika njihova ljepota duše.

Da li to znači da Allah, dž.š., više ne voli nego što voli? Ili, da li to znači da postoji neka proporcija između Allahove ljubavi prema vjernicima i mržnji prema nasilnicima? NE! Jer, nepostojanje ljubavi je neutralnost, a oprečnost ljubavi je mržnja? Dakle, nepostojanje ljubavi prema onima koji poriču istinu, nevjernicima i nasilnicima – u svim njihovim pojavnim oblicima, ne znači da ih Allah mrzi i ne znači da je prisutna ikakva proporcija između ljubavi Allaha, dž.š., prema zahvalnim vjernicima i nepostojanju ljubavi prema onima koji poriču istinu, nevjernicima i nasilnicima.

Allah, dž.š., nije, niti jednom, u Kur’anu rekao da On mrzi nekoga, ili neku od kategorija onih koji poriču istinu. Allah, dž.š. samo mrzi loše djelo, ili zlo tog djela. Ono što je najbliže tome da doseže mržnju Allaha, dž.š., je određeno djelo i odnosi se na licemjere koji će …..Licemjeri će na samom dnu džehennema biti(An- Nisa’, 145), Da su imali namjeru da pođu, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadržao, i bi im rečeno:”Sjedite sa onima koji sjede!” ( At-Tawba, 46)

Također, Allah, dž.š., napominje da je zlo nekih djela kod Njega pokuđeno. U riječima Allaha, dž.š., se kaže:

Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga – da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive ne reci im ni:”Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.

Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci:”Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”

Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni, – pa Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.

Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku- namjerniku, ali ne rasipaj mnogo

jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.

A ako moraš da od njih glavu okreneš, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, onda im bar koju lijepu riječ reci.

Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao.

Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.

Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliku grijeh.

I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!

I ne ubijte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!” A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.

A od imetka siročeta – što dalje! osim ako želite da ga unaprijedite sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obaveze, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!

Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.

Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.

Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići,

Sve to je ružno, Gospodaru tvome mrsko.

To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. i ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen. (Al-Isrā’, 22 – 39)

Primijetićemo da se u ajetu: “Sve to je ružno, Gospodaru tvome mrsko”, pojam mržnje Allaha, dž.š., prema nasilnicima i nevjernicima može tumačiti na dva načina:

– da je zlo lošeg postupka, grijeha, mrsko Allahu, dž.š., a ne neposlušni sam po sebi;

– da je Allah, dž.š., rekao da je zlo lošeg postupka Njemu mrsko, a nije rekao da on mrzi neposlušnog, a Allah je Onaj Koji najbolje zna.

Allah, dž.š., je pojasnio u Kur’anu da On nipošto ne mrzi nikoga, nego da voli sve, izuzev one koji poriču istinu, nevjernike, nasilnike, one koji pripisuju Bogu druga i licemjere i neka njihova djela. Tako je čak i u slučaju žestoke osude najružnijih dijela nevjernika i Njegovog proklinjanja njih:

Onome koji hotimično ubije vjernika kazna će biti – džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti. (An- Nisā’, 93)

Reci:”O sljedbenici Knjige, zar da nas osuđujete zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije, – a većina ste griješnici?” (Al-Māida, 60)

i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboškinje koji o Allahu zlo misle – neka zlo njih snađe! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio na džehennem, a grozno je on boravište! ( Al-Fath, 6)

U svemu ovome je božanska kletva i božanski gnjev i strašna kazna i neprisustvo ljubavi prema njima od strane Allaha, dž.š.. Međutim, nema mržnje od Allaha, dž.š., prema onima koji poriču istinu, u smislu da je ta mržnja prema njima samim po sebi. Naime, time što Allah, dž.š., ne kaže izričito da On mrzi one koji poriču istinu, mi to isto ne možemo reći[1].

Zato ne navodite Allahu slične! Allah doista zna, a vi ne znate. (An-Nahl, 74)

Također, Allah, dž.š., u Kur’anu ne kaže da On nekoga mrzi, ali je mržnju pomenuo u Kur’anu.

Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?(Al-Mā’ida, 91)

Mržnja je oprečna ljubavi. Ona se u Kur’anu u arapskom obliku “maqat” pominje četiri puta:

O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate! ( As-Saff, 3)

one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika. – Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog”. (Al-Ġāfir, 35)

On čini da se smjenjujete na Zemlji; ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu štetu; nevjernicima će njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihova samo povećati odvratnost, i nevjernicima će njihovo nevjerovanje povećati propast. (Fātir, 39)

Onima koji nisu vjerovali doviknuće se:”Allahova odvratnost prema vama kad ste, pozivani da vjerujete, ostali nevjernici – bila je, doista, veća od vaše odvratnosti sada prema sebi”. (Al-Ġāfir, 10)

Može se primjetiti da se u Kur’anu ne pominje da Allah, dž.š., mrzi nekoga – što nije slučaj kada se radi o ljubavi. Allahu, dž.š., su mrska samo određena djela, a ako je to nevjerstvo onih koji poriču istinu, onda se mržnja prema njima kod Allaha, dž.š. povećava. Međutim, Allah, dž.š., nije izričit u tome da oni svojom nevjerom dosežu do Njegove mržnje u smislu da je to nepovratno[2] – što dolazi od Allahove, dž.š., milosti. Vjerovatno, ljudi u svemu tome imaju jednu veliku lekciju – da ne vole određena sticanja, da mrze određena djela i da nikoga ne mrze bespovratno.

Neki učenjaci imaju drugačije mišljenje po ovom pitanju i kažu da Allah, dž.š., mrzi nevjernike. Među njima je i bivši egipatski muftija šejh Hasan Muhammed Mahluf, Allah mu se smilovao. U svojoj knjizi Mržnja Allaha, dž.š., prema Svome robu on kaže: “Značenje izraza mržnja Allaha Uzvišenog prema robu Svome je gnjev Njegov, omražennost, nezadovoljstvo njime i stavljanje pečata na njegovo srce, na njegov sluh i vid.

Sve to i pored toga što nevjernici vrijeđaju Allaha , dž.š.,:

One koji Allaha i Polanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti. (Al-Ahzab, 57)

I suprotstavljaju Mu se:

zato što su se Allahu i Poslaniku suprotstavljali; a onoga ko se Allahu suprotstavi Allah će, će zaista, strahovito kazniti. (Al – Hašr, 4)

I vojuju proti Allaha, dž.š,.:

Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje proganaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika. (Al-Māida, 33)

A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, – sigurno će se zaklinjati:”Mi smo samo najbolje željeli”, – a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci.( At-Tawba)

A Allah, dž.š, ratuje protiv onih koji isinu poriču, protiv nevjernika:

Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, – rata od Allaha i poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti. ( Al-Baqara, 179)

I proklinje Allah, dž.š, one koji mu druga pripisuju i licemjere:

Jevreji govore:”Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu;”Mesih je – Allahov sin”. To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih, – ubio ih Allah! Kuda se odmeću? (At-Tawba, 30)

Kad ih pogledaš, njihov izgled te uzhićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, – međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću! ( Al-Munāfiqūn, 4)

Allah, dž.š, ubija nevjernike i one koji Mu druga pripisuju:

Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao, – Allah zaista sve čuje i sve zna. (Al-Anfāl, 17)

I sve to vrijeđanje, suprotstavljanje, vojevanje protiv Allaha, dž.š, od onih koji istinu poriču, nevjernika i onih koji Allahu druga pripisuju, kako je gore navedeno, ne znači da Allah, dž.š., mrzi one koji stinu poriču, njih samih po sebi, – izričito i nepovratno.

Vjerovatno je tajna ovog statusa to da je Allah, dž.š., u ratu sa njima jer su oni ti koji vojuju protiv Njega – jer, nesreća je onih koji poriču istinu da im je Allah, dž.š., dopustio da se žale na Njega, da Mu se suprotstavljaju i vojuju protiv Njega:

Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu. ( An-Nisā’, 142)

A one koji naše riječi poriču mi ćemo malo po malo, a da oni neće ni znati u propast voditi (Al-A’rāf, 182)

zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji približavati (Al-Qalem, 44)

Ratovanje onih koji istinu poriču, nevjernika i onih koji Allahu druga pripisuju je samo po sebi, uistinu, rat Allaha, dž.š., protiv njih, ali oni to ne osjećaju tako i nije Allah, dž.š., Onaj Koji ih mrzi, nego su oni ti koji mrze sami sebe a da to ne znaju. Molimo Allaha, dž.š., za spas i zaštitu.

Preporod