Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Aktuelni predsjednik SDP-a Nermin Nikšić je nedavno, gostujući na Face TV, pokušao opravdati jednu od njih. Radi se o odluci SDP-a da podrži Zakon o prebivalištu iz 2013. godine koji je rađen po željama SNSD-a. Naime, Nikšić je tom prilikom ustvrdio kako bi bez njegovog usvajanja bio uveden vizni režim građanima BiH.
Senad Pećanin, novinar i advokat, komentarisao je na ovo u najmanju ruku čudno i iznenađujuće opravdanje Nikšića, i to sedam godina poslije.
Nermin Nikšić laže, Lagumdžijina funkcija u Vijeću ministara plaćena je Zakonom o prebivalištu, zbog kojeg je povratnicima u RS lakše prijaviti se u Minhenu nego u Srebrenici. A tada, i ne samo tada, Nikšić ga je podržavao, unatoč upozorenjima gdje to vodi i Bosnu i Hercegovinu i SDP.
Podsjećamo, ovo katastrofalno zakonsko rješenje usvojio je Zastupnički dom 18. jula 2013. godine, svega sedam dana nakon obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, a usprotivili su mu se samo zastupnici SDA i Stranke za BiH, dok su upravo zastupnici u tom trenutku vladajućeg SDP-a bili za njegovo usvajanje.
Posljedice usvajanja Zakona o prebivalištu primarno se osjete na umanjenje broja glasova u odsustvu. Najdirektnija posljedica se desila već 2016. godine, kada su bosanske snage izgubile načelničku poziciju u Srebrenici tj. kada je pobijedio negator genocida Mladen Grujičić.
Konačna posljedica tog zakonskog rješenja ogleda se u broju glasova koje su probosanske stranke i snage dobile u RS entitetu na Općim izborima 2018. i Lokalnim izborima 2020. godine. Probosanske snage skoro i da nemaju svoje predstavnike i mandate u RS-u a Grujičić ne na pragu drugog mandata. Doduše i uz veliku pomoć SDP-ovog Bege Bektića, pišu Vijesti.ba.
Na usvajanje Zakona su tada upozoravali a poslije njegovo usvajanje osudila cjelokupna javnost, političke stranake, nevladine organizacija poput Koalicije “Prvi mart”, “Majke Srebrenice, Islamske zajednice u BiH.
SDP je, po svjedočenju Nikšića, 2013. vjerovao kako MUP RS neće zloupotrijebiti Zakon o prebivalištu. To se vjerovanje odrazilo tragično na povratnike u RS. Milorad Dodik i SNSD sedam godina poslije ovaj zakon smatraju jednim od svojih najvećih političkih pobjeda.
Druga je Odluka o konstitutivnosti naroda iz 2001. godine u kojoj je ključnu ulogu ponovo igrao SDP.
Ustavni sud je u odluci o konstitutivnosti iz 2000. godine precizirao da sva prava koja narodi i građani imaju u Federaciji BiH moraju imati i u entitetu RS, kao i u Brčko Distriktu. To što su prava znatno veća u Federaciji i Brčko Distriktu nego u entitetu RS je posljedica nepotpune i asimetrične implementacije Odluke o konstitutivnosti naroda, uvedene u vremenu tzv. Alijanse predvođene SDP-om i SBIH-om.
Tako danas u Federaciji BiH Dom naroda odlučuje u punom kapacitetu, a u Vijeće naroda u RS-u u reduciranoma sa oko 10 posto nadležnosti. Takva odluka omogućuje RS-u ds iz jednog naroda može biti predsjednik entiteta, premijer Vlade i predsjednik Narodne skupštine što u Federaciji nije moguće, vitalni nacionalni interes u RS je do kraja reduciran na svega nekoliko pitanja, a mogućnost proširenja postoji samo teoretski jer da bi se neko pitanje uvrstilo kao vitalni interes potrebne su dvije trećine poslanika iz jednog naroda i dvije trećine sudija Vijeća Ustavnog suda.
Osim toga, nije nevažno spomenuti da je SDP nakon osvajanja vlasti 2010.godine sa SNSD-om dogovorio limitiranje državnog budžeta na 950 miliona KM. Tim je potezom krenulo jačanje budžeta entiteta na račun države, što poslije nije bilo moguće promijeniti bez pristanka predstavnika iz entiteta RS.
