Staru mrznju prema Bošnjacima nije bilo teško probuditi,tim prije što se u taj veliki posao uključila i crkva, koja je rat za teritorije i uništenje nepozeljnih proglasila za sveti rat u kojem crkveni oci daju unaprijed blagoslov za sve što se učini.
Tako su svi zločini dobili oreol herojskih djela,i rušenje dzamija naravno.Prema zvaničnim podacima u Bosni je drušena 921 dzamija,259 mesdzida,87 mekteba,9 tekija,37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata.
Arkanovci u bijeljinskoj dzamiji prije rušenja i paljenja
To su bili prvi koraci u kreiranju monoteističkog prostora sa iskrivljenom prošlošću.Primjer je 1993.godina i izjava gradonačelnika Zvornika da “U Zvorniku nikada nije bilo dzamija”.
Nije manjkalo ni izjava da su muslimani sami srušili svoje dzamije ili su dzamije srušene opravdano jer su bile učesnice u ratnim sukobima tamo gdje nikakvog rata nije bilo-kako je pisao Pero Simić u Bijeljini.
Danas kada su mnoge obnovljene predstavljaju dio bosanskohercegovačke baštine,tradicije,kulture i bogastva historije naše domovine.
Zašto Srpska pravoslavna crkva ne govori niti jednu riječ o rušenju tuđih bogomolja ?