Može se desiti da dođe ili dolazi u džamiju na namaz osoba sklona spomenutom grijehu, kao što se dešava da u džamiju na namaz dođe osoba sklona alkoholu, zinaluku, krađi, psovki, svađi, ili nekom drugom velikom ili malom grijehu.
Osoba koja vjeruje i priznaje da je homoseksualizam veliki grijeh, kao što je i blud veliki grijeh, a ipak ga pod uticajem šejtanskog zavođenja čini, smatra se muslimanom, velikim griješnikom koji sigurno ide u propast, ako se ne pokaje zbog tog gnusnog grijeha, bez obzira na njegov namaz i ostala dobra djela.
Uzvišeni Allah prašta ili kažnjava za počinjene grijehe. Osoba sklona tome grijehu mora uložiti sav mogući napor i trud da se oslobodi toga velikog grijeha, a dobra djela, posebno namaz i ostali ibadeti bit će mu od koristi u tome.
Osoba koja ne osuđuje taj grijeh, već ga smatra dozvoljenim, čini ga konstantno, bez griže savjesti, smatrajući ga normalnom pojavom ili ga propagira među drugima, smatra se nevjernikom, budući da smatra dozvoljenim ono što je kao zabranjeno i razvratno djelo općepoznato u vjeri.
Dakle, samo činjenje grijeha ne izvodi iz vjere, ukoliko osoba vjeruje da je to grijeh, ali ako ne vjeruje da je kategorički haram haram, izlazi iz vjere makar ga i ne činio. Homoseksualizam je kategorički haram, kao i sve druge vrste vanbračnih intimnih odnosa i razvratnih djela.