Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Osmanlije su odigrale značajnu ulogu u odvraćanju evropskih napada na islamski svijet i arapske zemlje.
Piše: Suhaib al-Miqdad
Povijest Osmanskog carstva obiluje uspjesima i bitkama vođenim za odbranu muslimanskih zemalja na njihovom sjeveru, jugu, zapadu i istoku. Osmanlije su odigrale značajnu ulogu u odvraćanju evropskih napada na islamski svijet i arapske zemlje.
Stoljećima su vodili muslimanski svijet, čuvajući njegove teritorije i stanovništvo. U bitke koje je Osmanska država vodila radi odbrane islama i muslimana spada i ona protiv portugalske države, koja je poduzimala vojne pohode prema krajnjem Magrebu i Atlantskom okeanu. U tim pohodima trebalo je ostvariti više ciljeva, a neki od njih su:
1. Osnovni cilj bio je borba protiv muslimanskog svijeta na svakom koraku i na sve moguće načine.
2. Skrnavljenje groba poslanika Muhammeda, neka je mir na njega. U dnevniku Afonsoa de Albuquerquea spominje se sljedeće: Prvi cilj okruživanja muslimanskog svijeta je upad u Poslanikovu džamiju i uzimanje tijela poslanika Muhammeda. To bi se moglo iskoristit za ucjenjivanje Arapa kako bi se pristupilo pregovorima o vraćanju Jerusalema.
Vojne akcije Portugala počele su 1514. godine, pod vodstvom Henrika Pomoraca, dok je portugalske pohode na Arapski zaljev predvodio Afonso de Albuquerque. Pokazalo se da je cilj ovih vojnih pohoda bio uništavanje muslimanskog svijeta na sve moguće načine, uključujući i skrnavljenje Poslanikovog groba, zbog njegove simbolike i vrijednosti za muslimane.
Sukob kod Marj Dabiqa 1516. godine
Na početku ovih vojnih pohoda islamski svijet su predstavljale tri muslimanske zemlje (Osmansko carstvo, Memlučka i Safavidska država). Memlučka država je bila izrazito slaba i nesposobna za odbranu islamskog svijeta. Već je pretrpjela poraz od Portugala u bici kod grada Diu 1509. godine. U državi su vladali nemiri, a prolazila je i kroz tešku političku i ekonomsku situaciju.
Što se tiče Safavidske države, koja je slijedila šijsko učenje, bila je u sektaškom sukobu s Memlučkom državom i Osmanskim carstvom. Zbog toga je radije ostala po strani kada je u pitanju pružanje podrške Memlučkoj državi, koja je imala kontrolu i na čijoj se teritoriji nalazio Poslanikov grob. Što se tiče Osmanske države, kao najjače muslimanske države tada, pokušala je pružiti svoju pomoć Memlucima.
Sultan Bajazid II poslao je 1511. godine nekoliko brodova s vojnom opremom Mamlucima, ali nisu stigli do cilja, jer su ih presreli križarski pirati. Portugalci tako uspijevaju osvojiti Bahrein, Muscat, Qurayyat i Aden. Portugal je potom pokušao izvršiti teritorijalnu ekspanziju na prostoru Arapskog zaljeva i stići do Poslanikovog groba. U sukobu kod Marj Dabiqa 1516. godine Osmanlije su porazile Memluke.
Intervencija Osmanlija u ovako kritičnom vremenu samo je pokazala njihovu svijest o ozbiljnosti situacije i potrebi da se Memluci sklone sa scene kako bi Osmansko carstvo vodilo islamski svijet, a ne da bude samo akter koji podržava Memlučku državu. Osmansko carstvo ulazi u direktni sukob s Portugalom, anektirajući Egipat i Levant. Tada počinje legendarna borba Osmanlija za odbranu islamske zemlje, našeg plemenitog Poslanika i za vraćanje onoga što je Memlučka država izgubila.
Sačuvano dostojanstvo i ponos muslimanskog naroda
Osmanlije uspijevaju poraziti Portugalce, a šalju i svoje trupe po naređenju Sulejmana Veličanstvenog, koji je naložio Sulejman-paši, namjesniku Egipta, da ide u Džedu, a zatim u Aden, 1538. godine. U vojnu kampanju je bilo uključeno 20.000 vojnika i 74 broda. Jemen je pao pod osmansku vladavinu, čime je okončana portugalska prijetnja islamskim zemljama i svetim mjestima, a osujećeni su i svi njihovi planovi i nastojanja.
Bitke i ratovi Osmanske države, kao i njena odbrana Svete Zemlje, traže od nas da poštujemo i uvažavamo sve što je učinila. Šta bi se desilo da je nestabilna država Memluka ostala sama u tom sukobu? Da li bi došlo do toga da grob našeg plemenitog Poslanika padne u ruke nemuslimanima, koji bi iskoristili takvu situaciju kao adut za ucjenjivanje? Osmanska država je sačuvala dostojanstvo i ponos muslimanskog naroda.
Pokazala je Portugalcima čvrstinu i snagu muslimana u vrijeme slabosti Memlučke države te nekorektnog ponašanja Safavida, koje bi se moglo nazvati i izdajom islamskog svijeta, kao i njihovu povezanost s Portugalom kroz sporazum u kojem piše: “Dvije snage će se ujediniti u borbi protiv Osmanske države, zajedničkog neprijatelja!”
