Emine i Recep Tayyip Erdogan u braku su duže od četiri decenije. Dok je mediji bliski turskom predsjedniku predstavljaju štedljivom i predanom domaćicom, opozicioni tvrde da je nevjerovatno rastrošna šopingholičarka. Sama sebi je, pak, u javnosti priskrbila imidž žene posvećene socijalnim projektima, bori se protiv dječijih brakova, pomaže invalidnim osobama, žrtvama prirodnih katastrofa
Prva dama Turske Emine Erdogan (65) smatra se jednom od najmoćnijih žena kako u svojoj zemlji, tako i u svijetu, koja je s turskim presjednikom duže od četiri decenije u braku. U početku se nije pojavljivala u javnosti i uvijek je djelovala iza kulisa, no, posljednjih godina svog muža prati u stopu i pokazuje veliki utjecaj. Recep Tayyip Erdogan je jedan od najbogatijih svjetskih dužnosnika, rođen i odrastao u Kasimpaši, tradicionalnoj i konzervativnoj četvrti Istanbula. Magazin “People with money” stavio ga je na prvo mjesto liste najplaćenijih političara, procjenjujući njegove prihode na 58 miliona dolara.
Skupocjenost ili skromnost
Mediji se već dugo bave raskošnim životom porodice Erdogan. Dok prvu damu mediji bliski turskom predsjedniku predstavljaju štedljivom i predanom domaćicom, opozicioni tvrde da je nevjerovatno rastrošna šopingholičarka. Sama sebi je, pak, u javnosti priskrbila imidž humanitarke, žene posvećene socijalnim projektima, bori se protiv dječijih brakova, pomaže invalidim osobama, žrtvama prirodnih katastrofa. Njene modne kombinacije odišu elegancijom i ljepotom i gotovo nikad ne prolaze neprimijećene.
Mediji čiju naklonost nema Erdogan tvrde da prva dama mnogo novca troši na shopping. Na svakom putovanju dolazi u centar medijske pažnje, jer voli skupu dizajnersku odjeću, obuću i antikvitete. Tvrde da se zbog nje zatvaraju skupocjeni shopping centri da bi obavila kupovinu u miru. Tako su opozicioni turski mediji prošle godine pisali kako je prva dama tokom posjete Japanu pokazala torbicu vrijednu pedesetak hiljada dolara, što je otprilike 11 godišnjih minimalnih plaća u Turskoj.
S druge strane, u medijima bliskim režimu, imidž Emine Erdogan se prikazuje potpuno suprotno pa je ona, zapravo, štedljiva i predana domaćica. U novinama pod kontrolom vlasti čak se potencira da ona čuva kore od jabuka i limuna, kako bi od njih napravila sirće, a ne bacaju se ni košpice maslina i hurmi.
Ali, činjenica je da je svjetska javnost posljednjih godina svjedočila fotografijama „sultanovih raskošnih palača“, građevina koje se podižu u slavu osmanske prošlosti. Tako je „Deutsche Welle“ nedavno analizirao milionske građevinske projekte Recepa Tayyipa Erdogana, koji je na obali jezera Van izgradio vladarsku palaču, koja podsjeća na palaču seldžučkog sultana Kejkubada iz 13. stoljeća. Prema podacima Vlade Turske, palača se nalazi tačno na mjestu gdje je Alp Arslan, sultan Turaka Seldžuka, razapeo šator prije bitke kod Manzikerta, u kojoj su Seldžuci 1071. pobijedili Bizantijsko carstvo.
– Upravo zbog godine bitke, Erdoganova palača imat će površinu od 1.071 kvadratnog metra. Pored ove rezidencije, Erdogan gradi i ljetnu rezidenciju u blizini Marmarisa na sredozemnoj obali. Palača s 300 soba do sada je koštala 37 miliona eura. Iskrčeno je 50.000 stabala. Treća raskošna palača nastala je još 2014. To je Erdoganova službena rezidencija u Ankari. Koštala je pola milijarde eura i smjestili su je usred prirodnog područja koje je pod zaštitom zakona. I tada je opozicija žestoko kritizirala gradnju, ali uzalud – piše „Deutsche Welle“.
Isto tako se u medijima mogu pronaći i detalji da Emine Erdogan i njen suprug u svojoj palači od 600 miliona eura i 1000 soba najradije pijuckaju bijeli čaj iz turske pokrajine Rize na istočnoj obali Crnog mora. Navodno, riječ je o bijelom čaju koji košta od 1.800 do 2.000 dolara za kilogram. Ovaj čaj piju iz zlatnih šoljica koje koštaju blizu 300 eura. Zidove palače krase svilene tapete čija je cijena 2.800 eura po roli, a gotovo 400 soba ima dvostruka vrata koja su koštala po 42.000 eura. Godišnje za struju troše pet miliona eura, kažu brojni medijski izvještaji.
Školu napustila prije mature
Iako i o mjestu njenog rođenja postoje nedoumice, zvanična biografija bilježi da je Emine rođena u Uskudaru, velikom, gusto naseljenom području Istanbula na anatolijskoj obali Bosfora. Arapskog je porijekla, najmlađe dijete i jedina kćerka u porodici s petero djece. Umjetničku školu Mithat Pasa Aksam napustila je prije mature, a s 15 godina brat Husein zabranio joj je da napušta kuću, jer to ne priliči djevojkama njene dobi. Emine je to jako teško podnosila, navodno je čak pomišljala na samoubistvo, ali joj je majka dozvolila da se ne drži strogo bratove zabrane.
Budućeg supruga upoznala je na skupu podrške „Idealističkog ženskog udruženja“, čija je bila članica, a Erdoganova majka od početka se protivila njihovoj vezi kao i samom vjenčanju, insistirajući da joj se sin oženi potpuno pokrivenom djevojkom, što je Emine tada odbijala. Iako je bio jako zaljubljen, Erdoganu je bilo teško suprotstaviti se majčinoj odluci s obzirom na to da potječe iz vrlo konzervativne porodice, gdje su riječi majke i oca zadnje. Zbog toga se, navodno, i razbolio te izgubio kilograme, ali je ljubav pobijedila i 4. maja 1978. Tayyip i Emine su se vjenčali i danas imaju četvero djece, Ahmeta Buraka, Necmettina Bilala, Sumeyye i Esre.
Iako je prošlo više od 40 godina kako su u braku, Erdoganova porodica još nije prihvatila Emine, za koju smatraju da nije prava muslimanska vjernica. Nju nije prihvatio ni veliki broj Turaka zbog njenih sirijskih korijena.
Čvrsta, inteligentna, duhovita
Bilo kako bilo, Emine je preživjela sve uspone i padove svog supruga, od dolaska na čelo Istanbula, preko njegovih zatvorskih dana, kada je četiri mjeseca proveo iza rešetaka zbog izazivanja vjerske mržnje, pa sve do njegovog osnivanja partije AKP i dolaska na čelo zemlje.
Prijatelji je, pak, opisuju kao čvrstu, inteligentnu i duhovitu osobu koja igra vrlo važnu ulogu iza scene. Gospođa Erdogan u javnosti nosi hidžab, voli čitati, plivati, voziti i slušati tursku klasičnu muziku. Velika je humanitarka, a književnicu Aylu Ozcan fascinirala je u toj mjeri da je odlučila objaviti i knjigu o njoj. Emine oštro osuđuje slučajeve nasilja i krvoprolića u Somaliji, Palestini, Siriji i mnogim drugim mjestima gdje muslimani bivaju ugnjetavani, potlačeni i ubijani.