S time se rasprava o Bogu završila prije nego je i počela
Pozvali su imama Bakilanija, monasi sa Sinaja, na raspravu o Bogu i otišao je imam Bakilani rhm., sâm. Kada je došao, nakon odmora, okupljenim monasima u jednoj povećoj prostoriji uputio je pozdrav, sljedećim riječima:
▪︎Kejfe entum ve kejfe evladukum?!
A što znači:
Kako ste vi i kako su vaša djeca?!
Oni se zgledaše, u nevjerici, nisu mogli vjerovati šta ih pita uvaženi imam, te će njihov glavni monah, starješina ovako se obratiti imamu:
– Mnogopoštovani imamu, mi smo te pozvali na druženje, raspravu i lijep razgovor, duboko te poštujući, izražavajući ti gostoprimstvo, ali ti si nas duboko uvrijedio s tim pozdravnim pitanjem, kako smo mi i naša djeca! Ti znaš da se mi ne ženimo, nemamo djece, mi se odričemo tih niskih strasti, ovozemnog blata i požude, mi smo iznad i uzdignuti smo duhom, a ne strastima itd..
▪︎Imam Bakilani je odgovorio:
– Ako sam vas povrijedio, žao mi je i tražim od vas oprosta, ali ću vas, isto tako, zamoliti da se i vi iskreno pokajete i zatražite oprosta od Boga, našeg Stvoritelja, Kojeg vi svakim danom vrijeđate, govoreći mu da ima dijete, neuzubillah, a sami ga (dijete) ne želite! On je Allah Jedan, Utočište svakome, nije rodio i rođen nije i niko mu ravan nije.
S time se rasprava o Bogu završila prije nego je i počela.