Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Takva je darežljivost tvoga Gospodara
U Siriji, u gradu Hama, u jednoj sedmici je brutalno ubijeno 40 000 ljudi. Bilo je to februara 1982. godine. Mnogo je ljudi pohapšeno, a među njima i jedan mladić iz familije po imenu Ez-Za’tar, iz jednog sela u blizini Damaska.
Ovaj mladić je bio čestit musliman, hvala Allahu. Bio je jedan od braće koji su učili Kur’an napamet i vrlo često odlazili u džamiju.
Bio je poznat po tome što nikada nije propuštao ni jedno predavanje, niti jedno dobro djelo koje je mogao učiniti. Jednoga dana su u selo došli agenti obavještajne službe i pohapsili mnogo braće, a on je bio među njima.
Brat iz familije Ez-Za’tar je bio u džamiji u trenutku kada je uhapšen. Učio je Kur’an.
Prije toga, Allah, subhanehu we te’ala, ga je blagoslovio sa vrlo čestitom suprugom. Kada je bio uhapšen, njegova prvorođena beba, sin, imao je samo 6 mjeseci. Dao mu je ime Abdullah.
Niko nije znao da je brat uhapšen, pa su ljudi počeli da pričaju kako je možda umro ili mu se, Allah najbolje zna, nešto dogodilo.
Međutim, nakon dvanaest godina, pušten je na slobodu. Ostavili su ga u Damasku u mjestu zvanom Sahatal Mardžah. Bacili su ga na to mjesto, a njegove oči su bile toliko krvave da ništa nije mogao da vidi oko sebe. Ostavili su ga tu poput psa i još gore.
I šta se dogodilo, subhanAllah, jedan taksista je prolazio i ugledao tog čovjeka, osjetio ogromnu milost i simpatiju prema njemu i rekao, „Dopusti mi da te odvezem, gdje živiš?“
On je rekao, „Želim da odem u jedno selo, zove se Et-Til.“
Taksista ga je odvezao u Et-Til i odbio da uzme ikakvu naknadu za to. Čak i da je htio novac, mladić ga nije imao.
A brat, wallahi, bićete oduševljeni, brat se u tako teškim trenucima sjetio sunneta. Nije odmah otišao svojoj kući, već je otišao u seosku džamiju.
Otišao je u džamiju u kojoj je bio uhapšen i klanjao dva rekata.
Kada je završio sa namazom, pogledao je oko sebe i vidio nekoliko djece kako okupljena u halku uče Kur’an. Samo ih je posmatrao i gledao kako su ljupka. Nakon što se halka završila, ugledao je jednog od njih koji je njemu bio posebno drag. Vidio je da je dječak bio bistar i vrlo inteligentan.
Pa je rekao; „O dječaće, kako se zoveš?“
Dječak je odgovorio: „Zovem se Abdullah Ez-Za’tar.“
Brat mu nije povjerovao.
Rekao je: „Ko je tvoj otac?“
On je rekao: „Ja ne znam svog oca. Moja majka mi je rekla da je moj otac otišao da se bori i da će se vratiti. Ali, on se nikada nije pojavio.“
Ovo se uistinu desilo, prije nekoliko godina; ovaj brat je našao svoga sina u istoj džamiji u kojoj je bio uhapšen, i našao ga je kako radi isto ono što je on radio u momentu kada je bio uhapšen – učio je Kur’an, pokušavajući da ga nauči napamet.
Prenosi se da je Burejda, radijallahu anhu, rekao:
Čuo sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže:
„Kur’an će sresti svog pratioca na Dan proživljenja u vidu blijelog čovjeka, kada njegov grob bude otvoren za njega. Reći će mu: ‘Da li me prepoznaješ?’ On će odgovoriti: ‘Ne prepoznajem te’. Kur’an će reći: ‘Ja sam tvoj pratioc, Kur’an, koji te je u vrelim danima držao žednog, a noćima budnog. Svaki trgovac ima koristi od svoje trgovine, a danas ćeš ti da imaš koristi od svojih dobrih djela’.
Daće mu se vlast u desnu ruku a vječnost u lijevu, a na glavu će mu se staviti kruna dostojanstva, a njegovi roditelji će biti odjeveni u neprocjenjiva odijela, kakva se na ovom svijetu nikada nisu vidjela. Oni će reći: ‘Zašto smo ovako obučeni?’ Biće rečeno: ‘Jer je vaš sin učio Kur’an.’ Zatim će njemu biti rečeno: ‘Uči i penji se stepenima Dženneta’, i on će nastaviti da se penje sve dok bude učio, bilo brzim ili sporim korakom.“
Prenosi ga Ahmed u Musnedu (394) i Ibn Madže u Sunnenu (3781); ocijenjen kao hasen od El-Busajrija u El-Zavaa’idu i od El-Albanija u Es-silsilah es-sahihah (2829)
