Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
“Najveći uzročnik smrti moga ummeta, poslije Allahove sudbine (kadera), jest urok”
Prvi znak uroka jest pretjerano zijevanje popraćeno suzama. Potom slijedi tjeskoba u prsima, neraspoloženje, nezainteresiranost, bol u glavi, vratu i prsima.
Pokvarena i zavidna duša se zlobno ponaša i utiče na onoga kome zavidi. Ona svojom pokvarenošću putem prodornog pogleda djeluje na čovjeka. Uroci su strjelice koje izlaze iz duše osobe koja ih šalje. Ponekad njima pogodi urečenog, a ponekad promaši. Ako ga zatekne bez zaštite (Kur’ana i dova), nema sumnje da će ga pogoditi.
Ako ga pak, zatekne pod punom ratnom spremom, te strjelice mu Allahovom voljom ne mogu nauditi. Postoji mogućnost da se ista strjelica vrati na onoga ko je i odapeo. Ako osoba pokuša ureči, a suprostavi joj se zid zaštite sazdan od Kur’ana i dova, urok će se odbiti i možda pogoditi osobu koja ga je i poslala.
Pored djelovanja sihra, zapisa, hamajlija, gatara i džina, na čovjeka negativno mogu djelovati i uroci. O njima se kod nas nije mnogo pisalo, iako i ova tema zaslužuje da se obradi. Iako aktuelna, o njoj se, kao i o drugima, iz nepoznatih razloga šuti. Svijet trpi njene posljedice uporno tražeći lijeka na pogrešnom mjestu.
Većina svijeta ne zna definirati uzrok zagonetnih smrti koje ih razdvajaju od njihovih najdražih i najmilijih. Često nam neko iz porodice ili poznanik preseli na bolji svijet a bio je zdrav. Čudimo se i ne znamo odgonetnuti tu za nas misterioznu smrt.
Poslanik, s. a. v. s., rekao je: “Najveći uzročnik smrti moga ummeta, poslije Allahove sudbine (kadera), jest urok” (Buharija).
Uroci – nevidljivi uzroci …
Veoma često nam zdravo dijete zaplače iz čista mira, iako je prethodno nahranjeno, napojeno i očišćeno. Prestane dojiti, a ne znamo razlog. Umire od gladi, ali neće da doji. Dogodi se da dijete i umre, a mi mu ne možemo pomoći i utješiti ga. Lijepa osoba odjednom postaje nesretna i bolešljiva nakon što je bila sretna. Zdrav i dobar mladić slabi i povlači se u sebe. Kažu, ne zna se, razlog nagloj promjeni.Nama drag hajvan, nakon što ga neko pohvali, razboli se ili predmet pokvari.
Brojni su i drugi primjeri koji nas navode da se s pravom upitamo postoje li, pored kadera i vidljivih medicinsko-fizičkih uzroka smrti, i oni duhovni, nevidljivi.
Našem narodu su poznati izrazi urok, uricanje, urokljive oči, kao što im je poznato i to da neko biva ureknut i da se, kao posljedica uroka, javi bolest, ludilo, paraliza organa ili čak smrt.
Kur’an na nekoliko mjesta spominje slučajeve uroka, iz čega zaključujemo da on postoji i da je istina. “Nevjernici te pogledima svojim probadaju i gotovo da te obore kad Kur’an slušaju, govoreći: ‘On je, uistinu, luda’” (Kur’an: El-Kalem, 6.)
Ibn-Kesir kaže: “Riječi ‘probadaju te svojim očima’ znače: urekli bi te očima od zavisti i mržnje prema tebi, da nije Allahove zaštite”.
U ovom ajetu je dokaz da je urok očima istinit i da ima uticaja Allahovom voljom. U Kur’anu se spominje da je Jakub rekao svojim sinovima kad su krenuli u Egipat: “O sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi…”(Kur’an: Jusuf, 67.6. )
Sinovi Jakubovi su bili izrazito otmjeni i lijepo građeni. On se bojao za njih da će – ako uđu na jedna vrata svi zajedno – biti urečeni radi svoje ljepote, kako kaže Ibn-Kesir. “Jer, urok je istina i može oboriti konjanika sa konja” (“Kazivanja o vjerovjesnicima”, 281).
Urok je istina
Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: “Urok je istina” (Buharija, 10/205).
“Tražite od Allaha utočište, jer uroci postoje” (Ibn-Madže, 3508).
“Urok je istina, i da je išta preteklo kader, pretekao bi ga urok, pa ako od vas neko zatraži da se operete, operite se.”
“Urok je istina i može oboriti čovjeka sa visine” (“Silsile sahiha”, 1250)
Nakon što je primijetio da su sinovi Esme bintu-Uvejs slabunjavi i mršavi i da zaostaju u razvoju, Poslanik ju je upitao šta joj je sa sinovima. “Fali li im šta?”, pitao. Esma je rekla da im ne fali ništa osim što su podložni brzom uricanju. “Uči im rukju”, rekao je Poslanik, s. a. v. s. (Muslim, 2198).
Šta je urok?
“Urok je pogled divljenja pomiješan sa zavišću osobe pokvarene duše” (“Fethu-l-Bari”, 10/200).
Uzvišeni Allah je dušama i tijelima dao različite vidove moći. Nekima je podario posebnu tjelesnu i duhovnu moć. Osim moći koju je podario čovjeku, postoji i moć duhovnih nevidljivih bestjelesnih bića, poput džina.
Svi smo svjedoci pojava kad pocrvenimo pred pogledom nekoga koga se stidimo ili požutimo pred pogledom nekoga koga se plašimo. Crvenilo je izazvano jačim nabojem krvi, a žutilo suprotnom reakcijom. Naredbu im je dao mozak, čija je naredba, opet, inicirana nečim duhovnim, nevidljivim i bestjelesnim, koje dopire iz duše onoga ko gleda u nas. Radi uske veze sa očima, po njima je i dobio ime. Naravno, nisu oči te koje ureknu. One su samo sredstvo ili instrument uricanja, kao što bivaju i sredstvom dostavljanja informacija razumu prilikom čitanja ili posmatranja.
Redoslijed nastajanja
Urok nastaje ovim redoslijedom: Osoba koja može ureći je prvo nečim zadivljena. Svidi joj se čovjek, predmet ili nešto drugo. Potom se javlja pokvarena duša, koja se pri uricanju služi prodornim pogledom.
Čovjek može ureći i samog sebe, isto kao što može ureći i druge. Ukoliko je čovjek opčinjen svojim tijelom i izgledom, može ureći i sam sebe, ako ne prouči dove zaštite. Zato, kad se gleda u ogledalu, treba reći: “Allahumme hassin huluki kema has sente vedžhi” (“Moj Allahu, uljepšaj moj moral kao što si moje lice učinio lijepim”). Također, treba kazati: “Subhanellahi ahsenul-halikin” (“Neka je slavljen Allah, najljepši Stvoritelj”).
Preporučuje se izbjegavanje pretjeranog zagledanja svoga tijela, dugo stajanje pred ogledalom te posmatranje spolnog uda, jer džini to vole i gledaju priliku kako da čovjeku nanesu štetu.
Čovjek nekad može ureći drugoga i ne želeći to. Jednostavno, moći njegove duše i prodoran pogled su toliko jaki da ih ne može kontrolirati. Mnogi ljudi, potencijalni urokljivci, nisu ni svjesni da mogu ureći i bez svog htijenja i bez zavisti kao pokretačke snage uricanja. Majka može ureći svoje dijete, kao što i voljene osobe mogu ureći jedna drugu. Ko može voljeti dijete više od njegove majke? Zar bi majka voljela da joj dijete pati od uroka? Opčarana ljepotom svoga ljubimca i bez izgovorenih riječi: “El-hamdu lillah, subhanellah, Allahu ekber, mašallah”, mati može ureći svoje dijete.
Blagoslov je odbrana
Urok se ne javlja uvijek kod pokvarena čovjeka. On može doći i od izrazito finog i dobrog čovjeka kad mu se nešto svidi i dopadne kod druge osobe i bez želje da određena stvar bude uskraćena urečenom.
Amir ibn-Rebija je urekao Sehla bin-Hunejfa iako su se voljeli i bili Poslanikovi ashabi. Sehl je bio izrazito bijele puti i lijepe kože, što je kod Arapa simbol ljepote.
Ebu-Umame govori: “Moj otac Sehl kupao se u Harri (jednoj od dolina Medine). Skinuo je svoj ogrtač, dok je Amir ibn-Rebia gledao u njega. Amir je rekao:’Do danas nisam vidio ovako lijepu kožu ni kod skrivene djevice’. Istog momenta je Sehla uhvatio žestok bol. Obavijestili su Poslanika, s. a. v. s., i rekli da ga toliko boli da ne može podići glave. Poslanik, s. a. v. s., upitao je: ‘Sumnjate li na koga?’ ‘Da, na Amira ibn-Rebi’u’, odgovorili su. Poslanik, s. a. v. s., pozvao ga je i strogim tonom mu se obratio: ‘Radi čega to ubijate svoju braću? Što ga nisi blagoslovio? Idi i operi se za njega’. Amir je poslušao Poslanika, s. a. v. s., oprao lice, ruke, laktove, koljena, noge i potrao se ispod košulje. Tu vodu je stavio u posudu i njome polio Sehla otpozadi. Istog momenta je Sehl ozdravio.” (Ahmed, En-Nesai i Ibn-Madže).
Poželjno je da musliman, kad vidi nešto što mu se dopadne, zamoli Allaha za blagoslov viđenog, svejedno radilo se o njegovoj ili tuđoj stvari. Dova, odnosno blagoslov, sprječava uticaj uroka. Ona je najbolji štit. A ne treba raditi kao što mnogi čine kad vide nešto lijepo i reknu: “Joj, što je lijepo!” ili “Aj, što je dobro!”, dok neki i opsuju, pa se onda dive onome što su vidjeli.
Mogu li džini ureći ljude?
Ibn-Kajjim je rekao da postoji urok od džina i urok od čovjeka. Džin zavidi čovjeku i zato ga uriče. Šejtan, odnosno, džin potčinjava svoju vojsku kako bi poslao zavidnika ili zavidnicu radi odvođenja čovjeka u potpunu zabludu, a poslije u džehennem. Za urok je zadužen džin letač koji ulazi u ljudsko tijelo samo na nekoliko sati. Najčešće pogađaju gornji dio tijela: glavu, vrat, plećke i grudi.
Jednom je Poslanik, s. a. v. s., kod Ummu Seleme zatekao sluškinju na čijem je licu bila crna mrlja. Rekao je: “Proučite joj rukju, ona je urečena”.
Crna ili žuta mrlja je znak džinskog pogleda, odnosno uroka. Osobi kod koje se primijeti crna mrlja treba odmah učiti ajete i dovu protiv uroka kako bi ona nestala a bolesnik bio izliječen.
Zato se od nas traži da spominjemo Allaha prilikom odlaganja odjeće jer se džinu može dopasti naše tijelo. U momentu odlaganja odjeće džin može ureći čovjeka ukoliko on nema zaštitu dova. Poslanik, s. a. v. s., i kad bi tražio zaštitu kod Allaha, dž. š., tražio ju je i od džinskog i od ljudskog uroka. A kad su objavljene sure El-Felek i En-Nas, činio je to učeći njih dvije.
Spomenimo i to da predmet uroka, osim čovjeka, hajvana i imetka, mogu biti i usjevi i sve drugo čime se koristi čovjek na ovome svijetu.
Pogrešna zaštita
Iz neznanja narod stavlja djeci na ruku crveni konac ili ogrlicu, želeći ih time zaštiti od uroka. Neko nosi pocijepanu odjeću, jer, navodno, ako je čovjek lijepo obučen više je upadljiv i sklon uricanju. Neko stavlja potkovicu na auto kako bi se sačuvao od udesa i kako mu se auto ne bi ureklo. Neko opet stavlja od stakla ili drugih materijala napravljeno oko, neko hamajliju i mnoge druge stvari.
Sve nabrojano nema efekta u čuvanju i zaštiti od uroka, već, naprotiv, ima kontraefekt. Crvena boja je je boja džina. Stvoreni su od plamena vatre crvene boje koju oni vole. Poslanik, s. a. v. s., rekao je: “Šejtan voli crveno. Zato, klonite se crvenog, a svaka pocijepana odjeća je upadljiva”.
Nabrojane stvari čovjeka vode u sujeverje. On vjeruje da mu one pomažu i da ga štite od uroka a ne Allah. Sujeverje je širk. Šejtan, odnosno džin želi da osoba postane mušrik.
