Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Nakon nedavnih izjava ministra sigurnosti Fahrudina Radončića odlučio sam objaviti ovaj tekst o tome kako je siromašni Pakistan postao zaštitnik genocidom zahvaćenog naroda u Bosni.
Pakistan je odigrao jednu od najvažnijih uloga u preokretu ravnoteže snaga između agresorske srpske vojske i spašavanju bosanskih muslimana od daljeg genocida.
Period između 11 i 13 Jula. 1995 godine bili su najmračniji dani u historiji našeg naroda, vojska pod komandom Ratka Mladića ušla je u sigurnu zonu koju su uspostavile snage UN-a. Ubijene su desetine hiljada muslimana!
Pakistan je bio jedna od rijetkih država u svijetu koji više nije mogao gledati etničko čišćenje muslimanskog naroda koje se događa u Bosni, Pakistan je odlučio djelovati.
Tadašnji predsjednik Pakistana Sardar Farooq Ahmad Khan Leghari zvanično je proglasio UN-ov embargo nametnut bosanskim muslimanima kao ilegalan.
„Zapadna politika smirivanja srpskih agresora nije se isplatila.“
„Pakistan će pružiti naoružanje bosanskoj vladi uprkos UN-ovom embargu na naoružanje. “- Poručio je tada predsjednik Pakistana.
Po predsjednikovim izravnim nalozima Ministarstvu vanjskih poslova Pakistana, Pakistan International Airlines (ili PIA) vodila je kampanju za prebacivanje bosanskih izbjeglica u Pakistan.
Zbog toga je Pakistan postao treći domaćin bosanskih izbjeglica prema pakistanskim izvorima.
„Oni nisu izbjeglice, oni su naši počasni gosti. Za njih smo uspostavili bosansko selo, a ne izbjeglički kamp. ” Izjavio je tadašnji ministar vanjskih poslova Pakistana Shahreyar Khan
Ovo je nadahnulo pakistanski narod da otvore svoja srca. Abdul Sattar Edhi, čuveni pakistanski filantrop, pobrinuo se da svaki Bošnjak bude dobrodošao u Pakistanu. U samo jednom danu uspio je prikupiti milion pakistanskih rupija za izbjeglice iz Bosne.
Ostale pakistanske humanitarne fondacije također su osigurale svaku podršku bosanskom ambasadoru.
Pakistan je također ustupio Bosni zajam od 20 miliona američkih dolara, što se pokazalo ključnim za kupovinu oružja. Zajam je kasnije pretvoren u poklon naroda Pakistana.
Podrška Pakistanske vojske u očuvanju mira u Bosni i Hercegovini
Pakistanska vojska bila je zastupljena u najvećem broju među pripadnicima mirovnih snagama UN-a i njihovoj misiji u Bosni, a također je pretrpjela najveći broj ljudskih gubitaka u Bosni.
Kontingent vojske Pakistana koji je ušao u Bosnu tokom najtežeg i presudnog vremena rata po svom dolasku,neprekidno se borio 34 sata protiv agresora, i osnovao je interni kamp za 50.000 ljudi.
Bivši predsjednik Musharraf spomenuo je u svojoj autobiografiji kako su pripadnici pakistanske vojske u Bosni postili, jer zalihe hrane pakistanskog bataljona brzo su potrošene.
Hranu, odjeću, liječenje i sklonište narodu pogođenim ratom osiguravao je pakistanski bataljon iz vlastitih sredstava prije nego što je pomoć stigla. Čak i nakon dolaska pomoći, pakistanske trupe su upravljale i koordinirale akcije pomoći širom Bosne.
Pakistanski kontingent učinio je izuzetno dobro u prepoznavanju, praćenju i zaštiti svih etničkih i manjinskih grupa, izbjeglica i raseljenih osoba.
Inžinjeri i demineri pakistanske vojske također su obavljali zadatake uklanjanja mina za otvaranje puteva koje su Srbi držali blokiranim.
Dva oficira, jedan mlađi oficir i tri podoficira položili su svoje živote sa plemenitim ciljem dovođenja mira u Bosnu opustošenu ratom. Njihove žrtve bile su priznate od tadašnjeg zapovjednika snaga Ujedinjenih nacija i lokalnog stanovništva.
Podrška pakistanske tajne službe ISI
Iz pakistanskih izvora doznajemo da je ISI vodio aktivnu i tajnu vojnu kampanju pomoći Bosni. Ova pomoć ogledala se u distribuciji i koordiniraciji sistematske opskrbe naoružanjem različitim grupama bosanskih mudžahida tokom rata.
Program je vodio general Javed Akhtar, a također je prisustvovao i general Hamid Gul.
Iran je sarađivao s ISI-om u opskrbi malokalibarskim oružjem koje je na Balkan dopremljenom avionom C-130 pakistanskih zračnih snaga. Isto je učinila i saudijska obavještajna služba.
Zahvaljujući sredstvima Saudijske obavještajne službe, ISI je uspješno prikupio kontejnerski brod napunjen malokalibarskim naoružanjem, i protutenkovskim raketama. Brod je bio natovaren u pakistanskom Karačiju i uputio se ka Bosni.
Budući da Bosna nije imala pomorsku luku, brod je stigao u hrvatske luke, a oni su uzeli otprilike 2/3 tereta, a ostatak je otišao u Bosnu.
“Uprkos UN-ovom embargu na oružje za Bosnu, ISI je dopremio protutenkovsko naoružanje i rakete na bosanske mudžahide, što se pokazalo kao preokret u korist bosanskih muslimana i prisililo Srbe da zaustave opsadu.” – priznao je pakistanski general Nasir
Ministar vanjskih poslova, kasnije premijer Haris Silajdžić je ovu pomoć prokomentarisao sljedećim riječima: “Ova sredstva su nam pomogla da se odbranimo. Sarajevo se uspjelo odbraniti od napada onda kada je trebalo biti tenkovima presječeno na pola. Dobili smo protutenkovsko naoružanje i zaustavili smo ovo, ista situacija dogodila se i u Bihaću kada su tenkovi pokušali izvršiti napade.”
Pakistan i nakon završetka rata uvijek bio uz Bosnu i njen narod. Za vrijeme poplava iz 2014. godine koje su teško pogodile našu državu daleki Pakistan je među prvima pritekao u pomoć.
Naslovi domaćih medija tada glasili su otprilike ovako:
„Iz Pakistana stiglo 40 tona pomoći: BiH je bila uz nas kad je trebalo, sad smo mi uz vas“
“Avion je dovezao robu za narod u Bosni pogođen poplavama. Bosna nam je posebno draga i odmah smo se potrudili da što prije odgovorimo na zahtjeve za pomoć. Isto tako, zahvalni smo Bosni što je pomogla nama kada smo bili u ratu i problemima. Avion nosi hranu, šatore, medicinske potrepštine i sve druge potrebne stvari za unesrećeni narod. Ovu pomoć smo realizovali u saradnji sa Ministarstvom vanjskih poslova BiH”, poručio je tada Khalid Amir Jaffery, ambasador Pakistana u našoj zemlji.
Lično osjećam stid zbog izjava ministra sigurnosti Fahrudina Radončića.