Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Džibrilova, alejhi selam, oporuka
Melek Džibrail a.s. je jedne prilike porucio i obznanio Muhammedu a.s. pet stvari.
Ko ih bude ispavno shvatio on je shvatio suštinu postojanja i suštinu vjere islama po kojoj bi svaki čovjek trebao da uredi svoj život.
Prva oporuka je glasila:
„Živi kako hoćeš , ali znaj da ćeš umrijeti.“
Ovo je podsjećanje na izvjesnost smrti koja je sudbinski određena i koju niko ne može izbjeći. Smrt je odsutni, koji se čeka, a koji će sigurno doći na vrijeme i neće ni sekunde zakasniti. Međutim ono što je važno naglasiti jeste da će doći iznenada, bez najave, bez kucanja i bez traženja dozvole.
Allah dž.š. je čovjeku dao mogućnost izbora u životu na ovom svijetu osim kod smrti. Od čovjeka ni najmanje ne zavisi hoće li i kada smrt doći. Smrt je jednostavno kapija kroz koju će svi ljudi proći i to je odredba Svemoćnog Allaha dž.š. Ali, ono što se tiče ljudskog izbora važnije je od same činjenice da će svako biće smrt okusiti, a to je mogućnost izbora kako će okončati svoj život i u kakvom stanje će dočekati trenutak smrti. Hoće li umrijeti kao vjernik ili kao nevjernik, kao pokoran Allahov rob ili kao griješnik i razvratnik!
To je suština ove poruke, jer kako god ničiji život nije isti, tako ni smrt neće biti ista, a također ni vječnost koja dolazi poslije smrti, a koja će biti u znaku vjecne sreće i užitka ili u znaku vječne tuge i nesnosne patnje.
Upozoravajući na ovu nepobitnu istinu Allah dž.š. kaže:
Misle li oni koji čine zla djela da ćemo sa njima postupati jednako , kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine i da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju.
(El-Gašije, 21.)
Druga oporuka bila je: „Voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš se od njega rastati.“
O čovječe, koji si volio svoj imatak, svoju ženu i djecu, svoj položaj i ugled u društvu i svoje prijatelje, znaj da će doći dan kad ćeš se s njima neminovno rastati.
I znaj da će se na Sudnjem danu mnoge ljubavi pretvoriti u mržnju, a mnoga prijateljstva u neprijateljstva.
Allah dž.š. je objavio:
Toga dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, osim onih koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.
Jedan pobožan čovjek je na smrti upitao svoju ženu koja je sjedila pored njega i plakala:
„Šta te je rasplakalo?“
„To što ću uskoro postati udovica“, odgovorila je.
Zatim je isto pitao svoju djecu, a oni su dgovorili da plaču što će uskoro postati siročad. Tad im je ovaj mudri čovjek rekao:
„Teško vama, svi plačete zbog mog dunjaluka, a niko se od vas ne brine kakav će biti moj ahiret i jesam li se pripremio za polaganje računa.“
A poznati ashab Muhammeda a.s. Muaz ibn Džebel je na smrti govorio:
„Gospodaru moj, Ti znaš da sam Ti bio pokoran zbog toga se nadam Tvojoj milosti i oprostu. I Ti znaš da nisam volio opstanak na dunjaluku zbog njegovih ukrasa i prolaznih užitaka, već zbog dobrovoljnog posta, noćnog namaza i druženja sa učenim ljudima.“
Jesmo li se mi ikada zapitali zašto volimo dunjaluk, da li je zbog njegovih užitaka koji nas odvračaju od pokornosti Allahu ili zbog iskorištavanja vremena u ibadetu i dobrim djelima koja će biti naš kapital na Ahiretu?!
Treća oporuka je glasila:
„Radi šta god hoćeš, ali znaj da će ti se po tome suditi.“
Kako budeš radio tako će ti se i platiti. Nagrada na Sudnjem danu je u skladu sa djelima. Znaj da ništa ni malo ni veliko, neće biti izostavnjeno i da se nikome ni koliki je trn nepravda neće učiniti. I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete griješnike prestavljene zbog onoga što je u njoj.
Teško nama! – govorit će – „kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!“ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikom nepravdu učiniti.
(El-Kehf, 49.)
Knjiga naših djela na osnovu koje će nam se suditi je naš autorski rad, naših ruku djelo i ona će nam biti uručena na Sudnjem danu.
I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati:
„Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati.“
(El-Isra, 13 – 14)
Džibrailova četvrta oporuka bila je:
„Znaj da je ugled i slava vjernika u noćnom namazu.“
Nema ništa ljepše ni veličanstvanije od sedžde u osami. U tmini noći kad se duša potpuno preda užitku munadžata sa svojim Gospodarem Allahom dž.š.
Kad se njemu dovom obraća i jada na svoje slabosti i grijehe, potpuno svjesna da je samo Allah, njen Stvoritelj u potpunosti razumije i da samo On može oprostiti grijehe i tugu otkloniti.
Da samo On može podariti smirenost, sigurnost i pomoći da ostaneš ustrajan i priseban u svim situacijama. To su trenuci najboljeg odgoja duše koja čezne za čistotom i uzvišenošću.
Od Džabira r.a. se prenosi da je rekao:
„Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako kaže:
U noći ima jedan period u kojem, ako čovjek musliman potrefi, moleći Allaha Uzvišenog neko dunjalučko ili ahiretsko dobro, molba mu biva uslišena; taj period ima u svakoj noći.“ (Muslim)
I peta oporuka glasila je:
„Ponos muslimana je u neovisnosti od drugih ljudi.“
Ova oporuka je svojevrsni poziv muslimanima da se trgnu iz nemara, da otvore oći, da iskoriste svoje potencijale i blagodati koje im je Allah dz.s. dao u izobilju i da ulože trud kako bi kao pojedinci i kao ummet postali neovisni i ponosni.
Samo istinskim osloncem na Allaha dž.š. i maksimalnim zalaganjem i iskorištavanjem vlastitih potencijala možemo sačuvati svoju vjeru, čast i ponos, a u suprotnom bit ćemo u situaciji i iskušenju da često puta pogazimo i uzvišene vjerske principe i temelje našeg identiteta zbog neznatne pomoći i koristi koju moramo tražiti od drugih zahvaljujući našem namaru, i samozaboravu.
