Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Ove stvari NIJE dozvoljeno raditi za naše umrle:
Za umrle nije dozvoljeno raditi ono što je, inače, zabranjeno po islamskim propisima. U našoj sredini, s obzirom da je sistemski i permanentno nekoliko desetljeća sprovođena ateizacija društva, udomaćile su se brojne pojave u vezi sa smrću, ukopom umrle osobe, uređenjem njenog mezara i obilježavanjem određenih datuma. Mnogi Bošnjaci i Bošnjakinje, nažalost, prihvatili su običaje koji, ne samo da nisu islamski, već su izričito zabranjeni po islamskom učenju.
Jedna od takvih pojava je izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slike umrle osobe na nišan, tj. nadgrobni spomenik. To je čak prisutno i po mezaristanima koji se nalaze uz samu džamiju. Znatan broj ljudi smatra da time čine dobročinstvo svojim umrlim roditeljima i prijateljima. Međutim, takve radnje potpuno su u suprotnosti sa duhom islama i njegovim naučavanjem. Mezar treba obilježiti na način da se zna da je tu mezar kako se ne bi po tom mjestu gazilo, jer je to haram. Ono što se može tolerisati jeste postavljanje nišana kod glave i nogu umrle osobe kako bi se znalo da je tu nečiji mezar. Nišani treba da budu jednostavni, ukopani u zemlju i ne previše visoki. Također, dozvoljeno je na nišanima napisati ime osobe koja je tu zakopana da bise mjesto lakše pronašlo.
Bilo kakva gradnja na mezaru nije dozvoljena . Naročito izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slike umrle osobe. Te radnje su, po islamskom učenju, zabranjene i onaj ko to čini griješan je i odgovoran pred Allahom dž.š. Također, odgovorna je cjelokupna muslimanska zajednica ukoliko samo posmatra te pojave i ništa ne čini na njihovom suzbijanju. Muslimani su dužni da osiguraju za ukop svojih umrlih groblja koja će biti uređena po islamskim propisima. Oni koji žele da se njihovi umrli ukopavaju u takva groblja, moraju poštovati islamski kodeks ponašanja.
Na našim prostorima, postoje i drugi običaji koji su uveliko prisutni, a za koje, doista, nema osnova u islamskim izvorima. Sedmice, četeresnice, polugodišnjice, godišnjice i drugi oblici sjećanja na umrle uzeli su toliko maha da su skoro poprimili formu vjerskih obreda. Ima ljudi koji ne idu u džamiju niti uopće klanjaju namaz, ali, i pored toga, kada im neko umre obavezno prave sedmine, četeresnice, i ostalo. Na tim skupovima često prisustvuju i žene, koje tim povodom dolaze u džamiju nepropisno obučene, čime se skrnavi svetost džamija, koje u islamu imaju status bujutullah, Allahovih kuća na Zemlji. Muslimani su tokom povijesti džamije pravili isključvo radi toga da bi se u njima klanjao namaz, veličao Uzvišeni Allah, organizovala vjerska pouka djece i edukacija muslimana. Doista žalosno je posmatrati te žene koje u džamije ulaze kao da su pošle na neko sijelo ili teferič, oskudno i nepropisno obučene, a nije rijedak slučaj da one čekaju pred džamijom da bi se klanjao namaz (vjerovatno zbog toga što ne znaju ili neće da klanjaju), a potom ulaze da bi prisustvovale tzv.tevhidu koji se upriliči povodom sedam ili četrdeset dana od nečije smrti.
Potrebno je istaći da se u relevantnoj fikhskoj i akaidskoj islamskoj literaturi, gdje se tretiraju pitanja smrti, dženaze, ukopa i sjećanja na umrle, nigdje ne govori o tome spomenute termine treba nečim obilježavati. To nije radio ni Poslanik, Sallallahu Alejhi Ve Sellem,niti bilo ko u prvim generacijama islama. Zbog toga takvu praksu treba treba polahko ukidati, a ljude educirati o tome kako da se sjećaju svojih umrlih na islamski način.