Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Pokušaj velikosrbijanske politike da se gubitak Kosova namiri entitetom Republika Srpska
Pokušaj velikosrbijanske politike da se gubitak Kosova namiri entitetom Republika Srpska (RS) vodi u katastrofu, upozorava u intervjuu za Vijesti.ba profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” Senadin Lavić.
Lider SNSD-a Milorad Dodik rekao je u Beogradu da Srbi iz RS-a treba da imaju pravo na samoopredjeljenje i pozvao predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se u budućim razgovorima založi za takav pristup. Kako to komentarišete?
LAVIĆ: Sve su to besmislene podvale dvojice populističkih političara koji ne znaju humani smisao politike. To što puštaju u javnost su propagandni baloni dvojice bahatih nacionalista. Treba ponovo naglasiti da u savremenom svijetu, u pravno-politološkoj literaturi i političkoj praksi, u internacionalnim odnosima i nacionalnim praksama, pravo na samoopredjeljenje imaju cijele nacije (države-nacije), to jeste svi građani ili državljani jedne internacionalno priznate države. Narodi imaju pravo na samoodređenje (kultura, jezik, religija, običaji).
Bosanski entitet RS to pravo nikada nije imao jer nije država, niti će imati zbog poznatih događaja iz 1990-ih. Taj entitet nije povijesna, kulturna ili prirodna tvorevina na teritoriji države Bosne i Hercegovine. Nastao je ratom i zločinima, a presudom haškog tribunala vojska i policija tog entiteta je napravila genocid nad Bošnjacima. Dakle, manji entitet nikada neće moći dobiti nikakvo pravo na samoopredjeljenje.
Bosanski Srbi su samo jedna narodna grupa u Bosni i Hercegovini i ne mogu bez drugih donositi strateške odluke. Sva priča o samoopredjeljenju je politički dim za narod u Srbiji i entitetu RS, kao lažna nada i utjeha za “gubitak Kosova”. Čak uz tu priču mogu ići i razni ekscesi i demonstracije kao pokušaji destabilizacije Bosne. Ali, lažni voždovi ponovo prodaju tanko štivo za narodne mase!
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz entiteta RS, trenutni predsjedavajući, gospodin Dodik ne snalazi se na mjestu u Predsjedništvu sa jeftinom pričom o zastavi i on će vrlo brzo dovesti do jasne svijesti svih nas o besmislenosti tročlanog etničkog Predsjedništva. On je najbolji čuvar Bosne i traser novodolazećeg građanskog društva. Niko tako snažno ne podstiče važnost naše borbe za Bosnu kao on. Godinama služi srbijanskoj politici da preko njega govore ono što ne mogu sami kazivati. On je konfliktni instrument velikosrbijanskog hegemonijskog odnosa prema Bosni.
Predsjednik susjedne Srbije se nalazi u vrlo teškoj situaciji, možda je to danas najteži predsjednički mandat u cijeloj Evropi. On sljedeće godine mora javnosti u Srbiji saopćiti vijest da Kosovo nije više dio Srbije i to upisati u preambulu Ustava Srbije. Bez obzira što to svi u Srbiji znaju, nastat će problem i slijede vanredni parlamentarni izbori. To je njegov kraj.
U Srbiji su četnici izjednačeni s partizanima, a ratni zločinci iz Drugog svjetskog rata su rehabilitirani i proglašeni antifašistima. To je vrhunac palanačke perverzije. Sociolog Đokica Jovanović iz Niša današnju Vučićevu Srbiju nazvao je “četničkom državom”, jer je njena ideologija zasnovana na četničkom pokretu i velikosrbijanskoj hegemoniji. Djeci u Srbiji u jutarnjem programu umjesto Paje Patka obraća se ratni zločinac direktno iz zatvora.
Oni, ta grupacija oko Vučića u novom nacionalističkom naletu, još uvijek pokušavaju Bosnu odvojiti od euroatlantskih integracija kako bi time bila ostvarena posljednja “četnička nada” da mogu dio Bosne “otkinuti” i pripojiti Srbiji.
Sve dok se Srbija ne normalizira iznutra, odnosi između država se neće stabilizirati i krenuti u pozitivnom civilizacijskom smjeru. To znači da su građani Bosne i Srbije zarobljeni u ahistorijske političke koncepcije političkih oligarhija i da će trebati dosta napora da se naša društva oslobode od etnofašizma i populističkog primitivizma.
Da li antibosanska politika koristi situaciju s Kosovom i Srbijom da bi u BiH izazvala konflikte i napetosti, te nametnula priču o zamjeni teritorija i nadoknadi “gubitka Kosova”?
LAVIĆ: Ovo je neviđena apsurdnost. Jedan čovjek sjedi u Predsjedništvu države koju negira i mrzi. To je povijesni vrhunac besmisla. Poručuje da je Srbija njegova država, a uzima poziciju u vrhu države da bi je ometao u progresu. I građani šute i gledaju ga.
Koja je to trpnja? Koji je to besmisao da u Predsjedništvu države sjedi čovjek koji je želi uništiti? On predstavlja entitet RS kao “srpsku državu” s ove strane Drine. On obmanjuje javnost i lažno predstavlja sadržaj Dejtonskog sporazuma i Aneksa IV. Entitet RS je samo jedan bosanski entitet – nije država i nikada to neće biti.
Njegov je cilj i zadatak da osporava Bosnu, da ometa sve procese, da stvara konflikt i mržnju, da produžava militarno stanje među građanima, da nameće morbidne vijesti, da negira zločine i ponižava žrtve, da onemogućava euroatlantske integracije i tome slično.
A to je vrlo nezahvalna i jadna uloga. On tom ulogom nanosi najviše štete bosanskim Srbima i odvaja ih od njihove rodne zemlje i države, otkida ih od bosanstva i bosanske povijesti, tjera ih na zaborav dijela sebe. Obični građani srpske narodnosti u Bosni plaćaju račune velikosrbijanskog divljanja.
Sav smisao aktualne antibosanske (“srpske”) politike je da se u političke razgovore Bosne i Srbije uvede i onda nametne tema o kompenzaciji za Kosovo koje Srbija više ne može kontrolirati. Pokušaj velikosrbijanske politike da se gubitak Kosova namiri s entitetom RS vodi u katastrofu. Naravno, ovo nisu 1990-e godine kada je srbijanski režim imao JNA na raspolaganju.
Srbijanska politika nema sposobnosti da se u ovome povijesnom času bavi pitanjima razvoja države i poboljšanja života svojih građana. Zato je “srbovanje” glavna politika. Izgleda da će to biti glavna politička mantra sljedeće godine.
Vučić je nakon sastanka s Dodikom rekao da on, za razliku od 90 posto građana Srbije, poštuje integritet BiH. Hoće li on nekad u budućnosti ipak morati promijeniti mišljenje i poslušati ovih 90 posto svojih sugrađana, te podržati tezu o potrebi izdvajanja RS-a iz BiH?
LAVIĆ: I mi u Bosni, naravno, poštujemo integritet Srbije, a posebno volimo Bošnjake u Sandžaku. Predsjednik Srbije, gospodin Vučić dobro zna da je Miloševićev režim slomljen u Bosni i da ne postoji nikakva mogućnost da on danas ispunjava želje nekih svojih političkih istomišljenika. Bojim se da gospodin Vučić nije baš dobar s procentima i procjenama. Ne vjerujem da u Srbiji narod ili građani, obični ljudi iz Srbije žele da idu ponovo u rat na Bosnu i osvajaju naše gradove.
U to ne vjerujem! Jer, gledajući danas Srbiju, Srbijancima je prekipjelo ovo “prečansko” velikosrpstvo i stalno stvaranje konflikata sa susjedima. Današnje srbijansko društvo je pocijepno i bez rata. Velika većina građana Srbije dobro zna da je stabilna Bosna istovremeno i stabilna Srbija.
Pobunjenička Karadžićeva bratija je uvukla srpski narod u Bosni u strašan i neizvjestan proces. I danas zajednički proživljavamo agoniju odgovornosti i savjesti. Uz to, posebno važna jeste činjenica da Vučić nije državnik budućnosti. On je, po svemu što danas prezentira javno, čovjek mračne prošlosti i nehumanih ideala četništva. On dolazi iz sjene Šešelja i Nikolića.
To ne smijemo zaboraviti!
U tom kontekstu pred nas iskrsavaju brojna pitanja. Naprimjer: čemu danas priča o pravljenju auto-puta Beograd – Sarajevo ako se srbijanski velikodržavni hegemonizam ponovo digao protiv Bosne? Da li bi taj put i prsten trebao definitivno spojiti srbijanske i bosanske prostore u “veliku Srbiju”?
Gotovo cijelo Podrinje se hvata u “prsten” koji kontrolira Srbija. Kako smo uvedeni u tu priču kad je očito da velikosrbijanski projekt protiv Bosne poprima nove dimenzije? Putevi se prave između prijateljskih gradova, krajolika, prostora! Tu ništa nije jasno!?
Premijerka Srbije Ana Brnabić tokom posjete Banjoj Luci rekla je da su Srbija i Republika Srpska sve više jedno. Šta bi ovakve tvrdnje zapravo mogle da znače?
LAVIĆ: Sasvim je jasno šta ona sanja! Da, sasvim je vidljiv pokušaj velikosrbijanskog hegemonizma da se kroz kulturne i administrativne procese uveže teritorija entiteta RS i države Srbije, tako da to vremenom postane jedna cjelina. Tome služe “specijalne veze”. To nije ništa novo, ali ova gospođa mora znati da smo mi sposobni da odbranimo Bosnu kao suverenu i cjelovitu državu svim raspoloživim sredstvima.
Sramno je da gospođa Brnabić ne zna kako su Milošević i njegov srbijanski režim pravili entitet RS na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine 1990-ih. To je nemoralno ponašanje. Pa svi danas znamo da je Srbija napravila entitet RS na bosanskoj državnoj teritoriji – za taj poduhvat je trebalo napraviti genocid i razdvojiti narode u geta.
Napad na Republiku Bosnu i Hercegovinu nije mogla organizirati i provesti Karadžićeva paljanska pobunjenička skupina nacionalista. Ona bi morala znati da Bosna nikada nije bila, niti će biti dio Srbije! Vrijeme je za buđenje. Milivoj Bešlin nas je upozorio da gospođa Brnabić “ne zna za Srebrenicu”. Kako li je izgubila pamćenje na to mjesto bola i stradanja u Bosni?
