Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Molim za pomoć, pošto živim na sjeveru Evrope!!!
Pitanje: Gdje se okrenuti kada klanjaš? Da li se okrece prema izlasku Sunca kada se klanja? Ja sam naučila klanjati iz različitih ilmihala i od mojih djedova i nana. Oni su me učili da se okrenem prema izlasku Sunca. A da je pravilno okrenuti se prema Kibli to sam čitala u knjizi koja pojašnjava sunnet i namaz Muhammeda, alejhis-selam.
Molim vas da mi pomognete, jer sam do sad cijeli zivot klanjala prema izlasku Sunca, a pošto sam ja na sjeveru Evrope onda se Kibla ne nalazi na sjevernoj strani gdje Sunce ustvari izlazi. Hvala
na odgovoru i da vas Allah dželle še’nuh, nagradi za svaki trud.
Odgovor: Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Od uslova ispravnosti namaza jeste da se klanjač okrene prema Kibli (tj. Časnom hramu u Mekki), kao što Allah, dželle šanuh, naređuje u Svojoj Plemenitoj knjizi: “…
Okreni zato lice svoje prema Časnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu.” (El-Bekare, 144), tj. prilikom obavljanja namaza, “I iz svakog mjesta u kome budeš, ti lice svoje Časnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi, – Allah motri na no što radite.”
(El-Bekare, 149), “I iz svakom mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta da prigovore, osim inadžija između njih, – njih se ne bojte, Mene se bojte! – A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili.” (El-Bekare, 150)
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okretao u namazu prema Bejtul-makdisu (džamiji El-Aksa u Kudsu – Palestini), pa je spušten ajet: “Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnom hramu!”.
Neki čovjek iz plemena Benu-Seleme prošao je kraj skupine klanjača dok su bili na ruku’u sabah-namaza, a već su klanjali rekat, pa ih je dozvao: “Doista je Kibla promijenjena!” Nakon toga su se okrenuli prema njoj u namazu. (Muslim, br. 527)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ustaneš da klanjaš, uzmi abdest kako treba, potom se okreni prema Kibli i izgovori tekbir,…” (Buhari, br. 757; i Muslim, br. 397)
Iz spomenutih i drugih dokaza, možemo zaključiti da je neispravno okretati se na bilo koju stranu mimo Kible, tj. Mekke u Saudijskoj Arabiji, i da je neispravan namaz onome koji se svjesno i namjerno ne okreće prema Kibli, te da ga je obavezan ponovo klanjati.
Ovo što smo spomenuli je stav svih islamskih učenjaka i nije nam poznato da je neko dozvolio i smatrao obavezni namaz ispravnim prema nekoj drugoj strani mimo Kible, osim u stanju jakog straha (rat i sl.)
Taj konsenzus prenosi nekolicina islamskih učenjaka, a među njima su: Tahavi, Ibn Hazm, Nevevi, Ibn Hadžer, Ajni, San’ani, Ševkani i dr. (Vidi: Šerhu me’anil-asar, 1/313; Meratibul-idžma’a, str. 13, El-Minhadž, 5/211; Njelul-evtar, 2/148).
Istina je da nema smetnje klanjati dobrovoljne namaze (nafile) u pravcu kretanja, ako je dotična osoba na putovanju (musafir) i nalazi se na prevoznom sredstvu (jahalice, auta, avioni i sl.)
Dokaz za to je predaja Amira b. Rebi’e, radijallahu anhu, koji prenosi da je vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja na svojoj jahalici u kojem god se pravcu ona kretala. (Buhari, br. 1093; i Muslim, br. 701), a u jednom Buharijevom rivajetu stoji da tako nije postupao kada bi obavljao obavezne (farz) namaze.
Što se tiče vašeg slučaja, nadat se da će vam Uzvišeni Allah, dželle šanuh, primiti namaze koje ste klanjali u pogrešnom smijeru iz neznanja, radi općenitosti Allahovih plemenitih riječi: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (El-Bekare, 286)
S tim da ste obavezni, ubuduće, da povedete više brige o osnovnim propisima vezanim za namaz i druge islamske dužnosti, da vam se ne bi dešavale slične stvari. Onaj ko je imao priliku da sazna i nauči, pa se nemarno ponio, neće imati opravdanje za svoje neznanje i biće odgovoran pred Uzvišenim Allahom za propuste i prekršaje.
Također, bitno je napomenuti da je pogrešno vjeru učiti od nestručnih ljudi (kao nane, djedovi, hadžije i sl.) i iz nepouzdanih udžbenika. Vjera se isključivo uzima samo od učenjaka i tragatelja za znanjem (tulabul-ilm), kao što Uzvišeni kaže: “… zato pitajte učene ako ne znate vi!” (El-Enbija, 7)
Allah, dželle šanuh, najbolje zna.
Amir I. Smajić
Medina, 30. redžeb. 1433 god.
