Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Nikad se snažnije nije otvorilo jedno krajnje važno pitanje pred kojim već svi pomalo zatvaramo oči
Da vi trebate svome sinu ili kćerki, koji jutros pakuju kofere da krenu na radno mjesto u Njemačkoj, Austriji ili Švedskoj, šta biste mu vi rekli da ne pakuje kofere i ostane ovdje”, provokativno je pitanje Izeta ef. Čamdžića, imama iz Zavidovića njegovim džematlijama, a koje ovih dana postalo hit na društvenim mrežama i nikad snažnije otvorilo jedno krajnje važno pitanje pred kojim već svi pomalo zatvaramo oči.
Piše: Faruk Vele
Ef. Čamdžić, čije hutbe i predavanja već imaju na desetine hiljada pregleda na YouTube-u, nije rekao ništa što svakodnevno ne vidimo u svojim naseljima i gradovima, ali jeste izrekao krajnje preciznu dijagnozu stanja u kojem živimo. On je, zapravo, samo vidio da je car go.
Veoma je važno da i vjerske zajednice, kojima, prema nekim istraživanjima, građani BiH najviše vjeruju, ukazuju na ključne probleme u našem društvu. Iseljavanje, korupcija, mržnja, sukobi i svađe, sve su to društvene boljke koje kroz vjersku prizmu secira ef. Čamdžić.
“A ti guraš policajcu 10 KM jer je kazna 40 KM”, kritizira ef. Čamdžić korupciju u jednoj hutbi.
Zašto važno ukazati na sve veći broj onih koji napuštaju BiH?
“Ja sam pitanje iseljavanje mladih sažeo u nekoliko rečenica, želeći da budu jasne, nedvosmislene. Sigurno da je to problem. Koliko ga ko vidi, koliko je ko svjestan tog problema, ne mogu da sudim. Ja sam samo uradio svoj posao”, započinje priču Čamdžić.
A otvorenih pitanja i problema je, kažemo mu, u BH najviše…
“Naš posao jeste da ukažemo na probleme u društvu, da upremo prstom u njih s namjerom da se svi uključe, da se to rješava. U tom smislu vidim i tu zabrinutost za iseljavanje stanovništva, posebno mladih. Moje je da ukažem na problem, a šta će dalje biti i hoće li neko to ćuti, ne znam… Ni onaj zemljoradnik koji sije pšenicu, ne zna koje će zrno niknuti. Nisam pretpostavljao da će ovo biti hit na mrežama, nisam očekivao niti želio”, govori ef. Čamdžić.
Zašto ljudi odlaze, pitali smo ga.
“Ja ne mogu reći zašto ljudi odlaze, svako ima svoje razloge. Od dobra niko ne bježi”, govori ef. Čamdžić.
Nadalje, on kaže da uglavnom nailazi na pozitivne reakcije ljudi kada jasno, često oštro, ukazuje na društvene probleme. Čudi se jer to ističemo.
“Najčudnije je da se mi čudimo normalnim stvarima. Poslanik a. s. je rekao, kada vidite loše djelo, uklonite ga rukom. Ja pošto nisam poslanik ni u jednom parlamentu, ne mogu dići ruku ni za, niti protiv bilo čega. Ali, drugi nivo djelovanje jeste jezikom i ja to radim”.
Iako je vjernika u džamijama i crkvama sve više, koliko je borba za moralna borba društva uspješna?
“Najbolje bi bilo kad bi u našem društvu svi radili svoj posao odgovorno. Kako bismo mi sretno i uređeno društvo bili. Ja bih to tako komentirao. Meni smeta da mi živimo u društvu u kojem se čudimo da je čovjek pošten, da je nešto završeno normalno, u kojem se čudimo da je neko odgovoran u onome što radi… Sanjam vrijeme u kojem se nećemo čuditi normalnim stvarima. Pozvani su svi i svjesni su da trebaju da rade svoj posao krajnje odgovorno, bez obzira koji je to posao. Svaki čovjek je neki kamenčić u mozaiku, a recimo da se taj mozaik zove Bosna i Hercegovina”, navodi on.
U hutbi je ukazao, znakovito, i na svađe i sukobe, o kojima se često govori u zadnje vrijeme. U svom stilu, naveo je to kao razloge zašto ljudi, također, odlaze.
“Moje mišljenje je sljedeće. Niko i nigdje se ne može svađati za dobro naroda kojeg predstavlja, niko nigdje… Suprotno tome, želja za napretkom se ne postiže svađom. Ako na jednoj strani imamo želju da država i narod napreduju, da žive bolje, onda je sloga unutar faktora, koji odlučuju put do toga, neophodna”, primjećuje on.
Naše društvo, primjećuje, nije imuno ni na međusobnu zavist.
“Mi kao društvo nismo imuni na sve te pojave. Naša je zadaća da radimo na približavanju ljudi, na slozi, na razumijevanju, svjesni da imamo potencija da budemo i svjesno i napredno društvo. Kako bi rekla jedna divna bosanska mudrost, kad se braća slože i olovo plivat može”, govori on.
Uprkos svemu, ef. Čamdžić je optimista. Zato i vjeruje da je pozvan ispravljati društvene devijacije.
Ima, veli, nade za nas…
“Uprkos svemu, mi nemamo drugog puta, osim vidjeti našu budućnost svijetlom, boljom, biti optimističan, bez obzira na sve ono s čim se danas susrećemo”, najvažnija je poruka koju ef. Čamdžić šalje bh. javnosti.
