Život se može skratiti određenim grijesima kao i produžiti određenim dobrim djelima
Allah dž.š. kažnjava u ovom životu one koji ne izvršavaju svoje dužnosti prema roditeljima, rođacima i drugim ljudima, tako što im skraćuje životni vijek.
Imam Zejnul Abidin je savjetovao svog sina da se nikad ne druži i ne putuje sa onim osobama koje zanemaruju svoje dužnosti prema roditeljima ili rođacima. Njima Allah ne daje Svoju zaštitu pa im uvijek prijeti neka nesreća.
Imam Musa Kazim je živio u doba halife Haruna Rašida. Jednom je halifa pitao svoje ministre da li znaju nekog Imamovog rođaka koji se može potkupiti da preko njega organizira Imamovo ubijstvo. Rekli su mu da je njegov bratić, Muhammed Ismail, pogodna osoba. Halifa je naredio ministru da mu piše i obeća položaj upravnika i dobru platu.
Muhammed Ismail je bio privučen ponudom, ali nije imao dovoljno novca da putuje u Bagdad. Odlučio je da pita amidžu, imama Musa Kazima, za pomoć.
Dajući mu kesu s novcem Imam Musa Kjazim mu reče:
«Daću ti novac za put ako mi prvo obećaš da me nećeš ubiti kad se vratiš i da mi nećeš djecu učiniti siročadima.»
Ovaj se iznenadi, ali obeća i uze novac.
Jedan od prisutnih prijatelja Musa Kjazima bi iznenađen ovim njegovim riječima. Kada je bratić otišao Imam je rekao prijatelju da on zna da će ga, i pored njegova obećanja, nagovoriti protiv njega. Prijatelj ga je upitao pa zašto mu je onda dao novac za putovanje kada je znao za to.
Imam mu je ovako odgovorio:
”Kada rođak traži pomoć dužnost nam je pomoći. Da mu nisam pomogao bio bih grješnik kod Uzvišenog Allaha. Moj bratić ima određene dužnosti prema meni, kao amidži, za koje će on odgovarati pred Allahom ako ih ne ispuni.”
Iz ovog možemo zaključiti da dužnosti prema rođacima moramo ispuniti, bili oni dobri ili loši rođaci. Nije nam dopušteno prestati pričati ili ih vrijeđati zato što oni prema nama dobro ne postupaju.