Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Treba da smo ponosni na njih. Neka im Allah oprosti grijehe i uvede u Džennet!
ĐURUMLIJE su dobrovoljci, Bošnjaci koji su u prvom svjetskom ratu, branili HILAFET.Mahom su bili mlađi od 24 godine a procjenjuje se da je njihov broj bio od 16.000 do 20.000. Vrlo mali broj je preživio a najviše ih je poginulo u čuvenoj bitci na Galipolju. Ova emotivna priča je posvećena jednom od njih.
To proljeće se bilo okišalo. Stari Arif je sjedio kraj prozora i gledao kako se niz šindru spustaju kapi kiše poput prekinutog tespiha. Razmišljao je o onim daljinama koje vidi sa malog drvenog prozora svoje sobe. „Tamo ono brdo, pa iza njega ono drugo, pa ono treće što ga liže magla…“ razmišljao je na glas gledajući zelene strane brda preko kojih je posljednji put gledao kako njegov Destan-jedinac ide u đurumlije. Kad je zamakao za ono treće brdo više ga nije vidio. Prođe od tad šest Ramazana, a Destana nije bilo da se otud vraće. Arifovica bi sjedila u dno sobe, prazana kao pokradena trešnja od berača koji za sobom ostavi zijan.
Ove godine Arifove njive su dobro rodile. Šljive, iako zelene, već su ovile svoje grane i dirale dozrelu travu, koja je čekala oštru kosu. Arif bi dugo hodio tim njivama, zagledivao bi ih kao bećar svoju dragu koja ga neće. Njegove su ruke više nekadre da kose te trave, a mlađi nema ko. Umoren brigom, pognut bi se vraćao kući.
Bližio se akšam. Ali ne bilo koji, bio je to akšam koji bi najavljivao početak Ramazana. Arif bi za tu priliku obukao svoje odijelo i izašao da čuje ezan koji bi vjetar nanosio dolinom iz mahalske džamije. Stajao bi pred kuću, ponosno čekajući ezan, kao da čeka svatove koji vode nevjestu za njegova sina.
Sunce je već pola za brdo zašlo, kad Arif ugleda ljudsku priliku kako gazi nekošenu travu. Ne izusti ni riječi grde ka junaku koji mu gazi njivu, da ne bi pokvario taj trenutak dolaska dragog mu gosta. Zatvorenih očiju i nakupljenih bora, koje je su svaku po jednu prokopale teške godine života, učio je dove i iznosio svoje najdublje želje iz svoga srca, pred svoga Gospodara. Proguvao je kamen u grlu koji bi se uz grlo ponovo vraćao i dah mu prekidao… „Destane, sine!“ vrisnu majka. Arif otvori oči i na vrh bašče ugleda sina. Vjetar je dolinom donosio glas prvog ramazanskog ezana.
