Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Osjećaj koji imaš kada po prvi put izgovoriš šehadet je kao da te obasja svjetlost a ti si lagan poput pera. Zbog tog osjećaja sam znala da sam učinila pravu stvar…
Ovo je priča o tome kako je moja porodica prihvatila islam
Moji roditelji su Australijanci, ali su se razveli kada sam bila mala. Moj otac je bio veoma nasiilan. I dan danas imamo problema s njim. Nisam ga vidjela niti sam razgovarala sa njim već 12 godina. Mama ima s njim 4 djece. Nakon razvoda od mog oca, moja majka je izlazila s jednim libancem koji je bio musliman. On nije bio praktičar vjere, i oni su skupa dobili sina, moga najmlađeg brata. Bili bi skupa, pa bi se razišli. On joj je stalno lagao i varao ju je s drugim ženama. Tako da je konačno moja mama prekinula s njim, no međutim, on bi se uvijek vraćao, a budući da moja mama ima meko srce, uvijek bi ga primala nazad.
Nismo znali puno o islamu, ali smo znali šta je ramazan i Bajram. Ja sam prije bila poprilično pobožna katolkinja. Išla sam u crkvu i izučavala Bibliju. Što sam više učila, više sam bivala zbunjena. Počela sam postavljati pitanja, a odgovore bih dobivala u smislu da je potrebno da se samo u to vjeruje. Mislila sam da je to nedovoljno za mene. Napustila sam katolicizam. Još uvijek sam vjerovala da Bog postoji ali sam bila veoma zbunjena. Moj očuh je otišao u Libanon jer mu se sin iz prvog braka trebao oženiti a i stara majka mu je bila bolesna. Prije nego što je otišao iz Australije u našu kuću je poslao svog rođaka.
Taj čovjek je imao 27 godina i bio je oženjen i imao je prelijepu djevojčicu od 4 godine. Upoznali smo se, i postali smo jako bliski s njima. Postali smo najbolji prijatelji. Obraćali bi se njemu za sve probleme koje bi imali. On je bio veoma pobožan. Ali, nekako nismo nikada razgovarali o vjeri. On je bio veoma prijatan i poštovao je naše proslavljanje kršćanskih praznika i rođendana.
Septembra 2012 godine smo krenuli na neko krštenje, on je došao kod nas da vidi jesmo li dobro i da li nam treba nešto. Svaki dan je ovako radio. Otišli smo u crkvu gdje je sveštenik bio čudan lik. Imao je na sebi odoru i govorio je čudne stvari. Rekao je da se krštenjem štite djeca u slučaju da ih neko pokuša uvući u neki kult da će biti zaštićeni. Svaki put kada bi polio bebe vodom, svaka beba bi toliko jako vrištala! I ostale bebe koje su bile prisutne i gledale to bi vrištale. Bila sam uplašena. Nakon krštenja smo otišli na zakusku, a potom je sveštenik počeo da se udvara mojoj majci, počeo je da pije sa tinejdžerima i izvadio je cigaretu i zapalio ju je. Počela sam da se pitam šta se ovo dešava?!
Nakon toga smo otišli kući. Kada smo stigli kući primili smo vijest da je rođak mog očuha preselio! Tome je rastrgalo na komade. Nakon toga smo postali jako bliski s njegovom udovicom i kćerkom. Njegova žena i ja smo pričali o vjeri. Ona je bila veoma religiozna. Sve što mi je govorila je imalo smisla. Povela je mene, moju mamu i sestru kod supruge jednog šejha. Ona je odgovorila na sva naša pitanja. Elhamdulillah, prihvatili smo islam tu istu noć! Sedam dana kasnije moj brat od 14 godina je također prihvatio islam i izrazio želju da želi da izučava islam.
Osjećaj koji imaš kada po prvi put izgovoriš šehadet je kao da te obasja svjetlost a ti si lagan poput pera. Zbog tog osjećaja sam znala da sam učinila pravu stvar! I elhamdulillah, svi smo još uvijek u islamu!
