Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Allah, dželle ve’ala, je nad svakom stvari moćan i za sve je odredio rok i vrijeme
Niko osim Allaha, dželle ve’ala, ne poznaje svaku tačku na zemlji, niti iko osim Njega poznaje sva Njegova stvorenja. Također, ne mora značiti da ne postoji ono što nije otkriveno, poput pregrade Jedžudža i Medžudža, ili Dedžalovog prebivališta, ili bilo čega drugog. Jer, Allah je možda odvratio ljude da ne vide pregradu i Jedžudž i Medžudž, i možda je postavio određenu vrstu brane, koja spriječava ljude da dođu do njih.
Slično je učinjeno sa sinovima Israilovim, kojima je Allah odredio period u kojem će izgubljeni lutati, pa su četrdeset godina izgubljeni lutali na relativno malom prostoru. I niko ih od ljudi nije vidio sve dok nije prošao određeni period lutanja, a Allah, dželle ve’ala, je nad svakom stvari moćan i za sve je odredio rok i vrijeme. (1)
Kaže Uzvišeni: “Tvoj narod Kur’an poriče, a on je istina. Reci: “Ja nisam vaš čuvar, svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!” (Prijevod značenja sure El-En’am: 66-67) Dakle, nisu prethodnici bili u nemogućnosti da nešto otkriju, u odnosu na one koji dolaze poslije njih, jer je Uzvišeni Allah za sve odredio rok i vrijeme.
O ovoj temi zaključit ćemo priču riječima Kadija El-Ijada koji kaže: Hadisi koji govore o Jedžudžu i Medžudžu su istiniti i obaveza je vjerovanje u ono što je kazano, jer izlazak Jedžudža i Medžudža predstavlja jedan od znakova približavanja Sudnjeg dana. Također je kazano da niko neće posjedovati moć da im se u borbi suprostavi, zbog njihove mnogobrojnosti, i kazano je da će oni okružiti Isaa, alejhi selam, i njegove sudrugove vjernike koji će se spasiti od Dedždžala.
On će doviti protiv njih, pa će ih Allah, dželle ve’ala, sve redom uništiti, poslavši im crve na vratove. Onda će se zemljom proširiti njihov smrad, da će vjernici jedva izdržati, a Isa će doviti, i s njim njegovi prijatelji, pa će Allah poslati ptice koje će odnijeti njihove leševe, gdje Allah bude htio.’
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
(1) Vrijeme lutanja je period u kojem nisu mogli naći put, niti sopstveni mir, a priča započinje kada je Allah spasio Musaa, alejhi selam, i njegov narod, pa je Musa, alejhi selam, rekao: “O narode moj, uđite u Svetu zemlju koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad pa da se vratite kao gubitnici’: (El-Maide: 21) a ta je zemlja bila Bejtul-Makdis, ali oni odbiše da uđu u nju: “Oni rekoše: “O Musa! U njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući dok god oni iz nje ne iziđu; pa, ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda sigurno ući:’ (El-Maide: 22)
Odbili su dakle da uđu jer je u toj zemlji bio silan narod koji je posjedovao snagu, a kada odbiše da uđu u zemlju koju im je Uzvišeni odredio, Allah im reče: “Četrdeset godina oni će zemljom lutati, jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grešnim:’ (El-Maid e: 26) I ostali su četrdeset godina lutajući, probudili bi se na jednom mjestu, pa bi jutrom krenuli tražiti put, i ostali bi sve do noći, a onda bi vidjeli da su ustvari na mjestu na kojem su spavali prethodnu noć.
Nisu znali kuda ići, i bez obzira da li jahali ili išli pješice, nisu daleko odmicali. Kružili su na jednom mjestu u pustinji. To im je bila kazna zato što su odbili poslušati Gospodara i ući u Svetu zemlju, nego su rekli poslaniku Musau, alejhi selam: “Hajte ti i Gospodar tvoj pa se borite, mi ćemo ovdje sigurno ostati!” (El-Maide: 24)