Lukman – Mladić koji je jeo sve što bi zatekao za sofrom
Ebu Esved ed-Duveli je imao dućan na nekom brdašcetu u kojem bi običavao da sjedi sam. Ispred sebe bi stavio sofru, pozivajući svakoga ko bi prošao pored da mu se pridruži, ali pošto nije pripremao mjesta za sjedenje, oni bi se udaljavali od njega.
Jednom prilikom, prođe pored radnje dječak, Ensarija, a Ebu Esved ga zovnu: Prikuči se ručku, mladiću!
Ovaj uđe, a kad vidje da nema mjesta da sjedne prihvati sofru (uze je ispred gazde) i položi je na zemlju, govoreći:
Ebu Esvede, ako hoćeš da jedeš pridruži mi se.
Potom poče halapljivo jesti, dok ne pojede sve što se nalazilo na sofri, osim zadnjeg zalogaja koji mu pade na zemlju. On ga podiže, govoreći: E neću ga ostaviti šejtanu.
Ebu Esved mu na to dobaci:
Boga mi, nisi ga ostavio ni bliskim melekima, pa kako ćeš šejtanima.
Potom ga upita: Mladiću kako se zoveš?
Lukman (čovjek krupnih zalogaja) – reče ovaj.
Tvoji su najveći znalci svog vremena, dok su te tako nazvali – reče mu.
Nakon ovog događaja Ebu Esved nikada više nikoga nije pozivao da mu se pridruži.