Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
OBNAŠANJE POLITIČKIH FUNKCIJA OD STRANE ŽENA
Prvo – izabiranje i postavljanje žene namjesnikom države (predsjednikom), ministrom, članom parlamenta, vlade, načelnikom općine i sličnih političkih funkcija.
Drugo – učestvovanje žene u izabiranju predstavnika vlasti tj. glasanje.
Po ovom pitanju, tj. glasanju žena, savremeni učenjaci imaju podijeljeno mišljenje između dozvole i zabrane, ispravno je, a Allah zna najbolje, da nema smetnje da žene muslimanke učestvuju u glasanju na što ukazuju neki argumenti, sa tim da ovo nije tema teksta pa neće biti detaljnog govora o tome.
OBNAŠANJE POLITIČKIH FUNKCIJA OD STRANE ŽENA
Što se tiče praktičnog bavljenja politikom žene muslimanke tj. izabiranje i postavljanje žene namjesnikom države (predsjednikom), ministrom, članom parlamenta, vlade, načelnikom općine i sličnih političkih funkcija, o tome slijedi govor u narednom tekstu.
Naime, nema razilaženja među učenjacima ummeta da nije dozvoljeno da žena bude halifa ili imam (namjesnik).
Kaže Ibn Hazm: „Niko od svih skupina sljedbenika kible ne dozvoljava postavljanje žene imamom (namjesnikom)“ (El-Fisal 4/89, Meratibul-idžma’ 1/126). Kaže El-Džuvejni: „Idžma’ učenjaka je da nije dozvoljeno da žena bude imam (namjesnik, halifa)“ (El-Iršad, str. 427).
Sa druge strane, velika većina savremenih učenjaka, šerijatskih komisija za fetve i fikhskih kolegija je na stavu da ženi muslimanki nije dozvoljeno bavljenje politikom i obnašanje političkih funkcija. Izuzetak ovoj zabrani su funkcije, ministarstva i odjeli koji su vezani isključivo za ženska pitanja.
Od dokaza kojima se argumentira zabrana postavljanja žene namjesnikom države i obnašanja sličnih političkih funkcija (ministra, člana parlamenta, vlade, načelnika općine i slično) su sljedeće:
1- (Kur’an) Riječi Uzvišenog: „Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje“ (En-Nisa’, 34).
Nelogično je da muškarac vodi brigu (upravlja, izdržava i odgaja ženu) o ženi u kući, a onda njoj bude povjereno da upravlja muškarcima u težem i širem krugu djelatnosti (kakve su političke funkcije).
2- (Hadis) Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Bekreta, radijjalhu anhu, u kojem kaže: „Allah me okoristio na dan El-Džemel (bitke koja se desila između vojske Aiše, radijallahu anha i vojske Alije, radijjallahu anhu) riječima koje sam čuo od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, nakon što sam skoro pa se priključio taboru Aiše radijjallahu anha, i borio se sa njima. Nakon što je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem obavješten da su Perzijanci postavili za svog namjesnika kćerku Kisre, rekao je: ‘Neće uspjeti narod koji ženu postave da im bude namjesnik’“.
U hadisu je dokaz da žena nije kompetentna da obnaša funkcije vlasti i da nije dozvoljeno muslimanima da ženu postavljaju za namjesnika, jer je vadžib da se klonimo onoga što će nas odvesti u neuspjeh.
3- (Idžma – konsenzus uleme). Složni su islamski pravnici da nije dozvoljeno ženu postaviti imamom (namjesnikom).
Ovo razumijevanje potvrđuje i praksa ashaba i prva tri stoljeća da političko upravljanje i namjesništvo nisu povjeravali ženama. Ako je neko od žena trebao biti postavljen za neku političku funkciju onda su za to najpreče bile žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a one niti su postavljane niti su tražile da budu namjesnici.
4- (Analogija – kijas) Ako ženi nije dozvoljeno da sebe uda bez dozvole velija (staratelja) kako da joj bude dozvoljeno da predvodi muškarce?
5- (Opća korist) Kod žene po prirodi preovlađuje emocionalna strana, snalazi je hajz, trudnoća, nifas, tjelesno je slabija, a sve su to nedostaci za obnašanje funkcije vladara. Uzvišeni je pojasno najbitnije osobine onoga ko zaslužuje namjesništvo kada kaže zašto je Taluta za vladara odredio: „Allah je njega da vama vlada izabrao i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoće“ (El-Bekare, 247)
Ženi nije obaveza da ide u džihad pa kako da upravlja njime? Allah je za poslanike slao muškarce a ne žene. Nema razilažena među učenjacima da ženi nije dozvoljeno da predvodi namaz muškaraca.
Žena je uvijek pod vilajetom (skrbništvom) muškarca, svejedno bio on muž ili otac, pa ako joj oni zabrane izlazak neće moći prisustvovati sastancima niti rješavati opće koristi muslimana.
6- (Seddu zerai’a – zatvaranje puteva koji vode u haram) Ženi je zabranjeno da putuje bez mahrema, da se osamljuje sa muškarcima koji joj nisu mahremi i da se mješa sa muškarcima, a sve bi to morala činiti obnašajući političku funkciju. Što znači da joj ovaj posao (bavljenja politikom) ne odgovara ni po prirodi ni po šerijatskim propisima.
Stav nekih savremenih učenjaka
Neki savremeni učenjaci, poput šeha Jusufa Kardavija, Alija Džumue i drugih, dozvoljavaju postavljanje žene predsjednikom države jer to nije funkcija halife čija je vlast nad svim muslimanima.
Od argumenta kojima dokazuju ovu dozvolu su sljedeći:
1- Osnova je dozvola jer nema jasnog šerijatskog teksta u Kur’anu niti sunnetu koji zabranjuje ženi da obnaša funkciju vladara države.
Odgovor uleme koja je na prvom stavu:
Gore spomenuti ajet, hadis i idžma pobijaju tvrdnju da nema šerijatskog argumenta po ovom pitanju. Ajet kaže da muškarci upravljaju ženama, hadis da neće uspjeti narod koji svojim vladarom postave ženu a oko zabrane postavljanja žene namjesnikom nema razilaženja. Zar trebaju jasniji dokazi od spomenutih?!
2- Analogija na postavljanje Omera, radijjallahu anhu, žene Šifa bint Abdullah kontrolorom pijace.
Odgovor:
3- Žena ima potpune razumske i personalne kompetencije koje je čine dostasnom da obnaša političku funkciju.
Odgovor: U razumskim argumentima onih koji zabranjuju je dovoljan odgovor na ovu tvrdnju.
4- Aiša, radijjallahu anha, je predvodila muškarce u bici El-Džemel, imala je svoj stav i izašla da učestvuje.
Odgovor:
Aiša, radijjallahu anha, u ovom događaju nije izašla kao vođa niti vladar niti je vojska u kojoj je ona bila smatrala da im je halifa neko drugi mimo Alije, radijjallahu anhu. U toj vojsci su bili Talha i Zubejr, radijjallahu anhuma, oni su predvodili ljude, a izašli su sa ciljem popravljanja stanja a ne ratovanja protiv Alije, radijjallahu anhu. Smisao izlaska Aiše, radijjalahu anha sa njima jeste da bi bili jedinstveniji i da bi se spriječio sukob. Zatim se desilo što se desilo, a što nisu očekivali niti željeli. Zatim, nakon tog neželjenog događaja, Aiša, radijjallahu anha, se pokajala što je uopće izlazila, i u tome su je ukorili stariji ashabi. Rekla je: „Voljela bih da sam ostala kako su učinili i (drugi) ashabi“.
Pa kako ovo može biti dokaz dozvole da žena obnaša političke funkcije?!
5- Belkisa je bila kraljica Sebe i bila je historijski primjer mudre vladarice, također, Egiptom su vladale uspješne žene u najtežim historijskim momentima koji su zahtijevali snagu muškaraca, poput Hatšepsute (egipatske kraljice, kćeri faraona Tutmozisa 1.), Kleopatre i Šedžertud-durr koje su napravile velika ostvarenja i pokazale sposobnost vođenja države.
Odgovor:
Primjer kraljice Belkise nije argument na koji se može vršiti analogija jer je njeno vladanje kao žene po tekstu Kur’ana negirala ptica Hudhud uz to što su obožavali Sunce, te je Sulejman, alejhisselam, zavladao njenom državom i skinuo je s vlasti.
Primjeri Hatšepsute i Kleopatre su najnepriličniji argumenti u govoru o ovoj temi, jer su one kjafirkinje, a ibret je u onome što je došlo u našem Šerijatu a ne praksi nemuslimanki.
Dok je dokazivanje primjerom Šežderetud-durr apsolutno neprihvatljivo, jer nije dokaz dozvoljenosti i ispravnosti nekog djela pogrešna praksa nekih muslimana nego ono na šta ukazuju tekstovi Kur’ana i sunneta, a oni su jasni po ovom pitanju.
6- Savremene države su u suštini institucije u kojima žena ne bi sama donosila odluke jer vlast se dijeli na izvršnu, zakonodavnui i sudsku.
Odgovor: Razlog zabrane ženi da bude vladar (a ujedno da obnaša i druge političke funkcije) muškarcima nije njena samostalnost i neovisnost u vladanju, tako da ovo nije dovoljan argument za dozvolu.
Odabrano mišljenje je stav velike većine savremenih učenjaka, tj. zabrana, a Allah zna najbolje.
Rezime govora
Ženi muslimanki nije dozvoljeno bavljenje politikom i obnašanje političkih funkcija. Izuzetak ovome su funkcije, ministarstva i odjeli koji su vezani isključivo za ženska pitanja.
Ovo znači da ženi muslimanki nije dozvoljeno da se kandiduje na izborima za političke -pozicije bilo koje stranke niti je dozvoljeno ostalim muslimanima glasati ako se kandiduju.
Molim Uzvišenog da popravi stanje islama i muslimana gdje god da su.
