Taj komad platna stavite u moje ćefine kako bih s njim sreo svoga Gospodara

Kada umrem, taj komad platna stavite u moje kefine kako bih s njim sreo svoga Gospodara

Omer ibnul-Hattab r.a., je jednom prilikom obilazio svoje podanike, zamotan u svoju odjeću kako ga ne bi ljudi prepoznali, jer je želio da sazna istinsko stanje i situaciju ljudi koji su njemu potčinjeni. Ugledao je jednu staricu kojoj je prišao i nazvao selam, a zatim ju je upitao : ” Šta misliš o Omeru?” Starica na to odgovori : ” Neka ga Allah zbog mene ne nagradi.” Omer upita :” A zašto?” Ona reče : “Zato što mi on, tako mi Allaha, nije dao ni jednog dinara niti dirhema još otkako je postao vladar.” Omer uzvrati na to riječima: ” A šta Omer zna kako je tebi kad ti ovdje živiš ( tj.daleko tako da nema informacija o njoj)?!” Starica opet odgovori : ” Subhanallah (slavljen neka je Allah)! Allaha mi, nisam mislila da će iko preuzeti obavezu brige o ljudima, a da nije upoznat s onim što se nalazi između istoka i zapada (odnosno o svim stanovnicima islamske države,od krajnjeg istoka, do krajnjeg zapada?:”

Te njezine riječi rasplakaše Omera, pa reče: ” Teško tebi, Omere! Svi, pa čak i starice su boljeg razumijevanja od tebe! (Sam sebe kori i izgovara riječi koje ukazuju na njegovu skromnost)” Nakon toga joj reče :” Allahova robinjo, pošto ćeš mi prodati tu svoju žalbu u kojoj se žališ na Omera da ti je nanesena nepravda?” Starica reče: ” Ne šali se sa mnom, Allah ti se smilovao!” On joj na to odgovori :” Ja se ne šalim”, pa je ostao sa njom sve dok za dvadeset i pet zlatnika nije otkupio njenu žalbu na nepravdu.

U tim momentima su naišli Alija ibn Ebi Talib i Abdullah ibn Mesud r.a., pa su mu se obratili na sljedeći način: “Esselamu alejke,o vladaru pravovjernih!”, a čuvši te riječi, starica rukom pokri svoju glavu i reče: ” Teško meni, kritikovala sam u lice vladara pravovjernih!” Omer joj reče: ” Ne boj se, Allah ti se smilovao!” Zatim je zatražio komad platna na koji će nešto napisati,ali ga nisu mogli naći pa je pocijepao dio svoje odjeće i na njemu napisao sljedeće riječi: “U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Ovo je potvrda da je Omer od te i te žene otkupio njezinu žalbu za učinjenu nepravdu prema njoj, za dvadeset i pet zlatnika,odkad je preuzeo upravljanje hilafetom pa sve do tog i tog dana.

Ako na mahšeru pred Allahom bude tvrdila da Omer nije ispunio svoju obavezu prema njoj, nek se zna da je Omer čist i nevin pred tim eventualnim optužbama.” Svjedoci su bili Alija ibn Ebi Talib i Abdulalh ibn Mesud. Taj komad platna Omer je poslao svome sinu i naredio mu :”Kada umrem, taj komad platna stavite u moje kefine kako bih s njim sreo svoga Gospodara.”

Izvor: “Riznica mudrosti muslimanskih velikana”