Je li vam se ikad desilo?
Poznajete nekog. Odavno. Imate vrlo jasno izgrađenu svoju predodžbu o toj osobi. U najmanju ruku, nije vam mrsko sto vam se putevi mimoilaze bez presijecanja, bez susreta. Svako sebi.
I onda jednoga dana počnete preispitivati svoj stav. Da niste, možda, bili prestrogi… Posmatrate desetine, stotine ljudi kako imaju drugaciji stav.
Zamislite se… Kažete sebi da je moguće da ste ipak bili prestrogi ili dođete do, za vas, daleko opasnijeg zaključka – možda nije do te osobe, možda je do vas.
Onda se nastojite susresti, približiti tom nekom. Ruku na srce, želite provjeriti gdje leži istina, ko je u pravu.
Poslanik, s.a.v.s., nas je naučio da možemo i sebe i druge testirati kroz nekoliko vrlo jednostavnih eksperimenata.
Pogledaj da li taj neko dok govori i(li) piše – laže. Da li izmišlja? Da li od muhe pravi slona? Da li preuveličava? Da li govori slatke i slatkaste rijeci, a da u biti tako ne misli?
Pogledaj da li ispunjava obecanje? Sa nekim ljudima je sve prihvatljivo dok vi njima trebate ispunjavati njihove želje i dok vi njima -nešto obećavate. Ali, da biste provjerili kako se ljudi ponašaju prema vama, da li vas postuju i da li haju za onim što od njih trazite – trazite malu uslugu od njih. Tek toliko da vas se moraju sjetiti i ispuniti obecanje koje su vam dali.
Možda su ljudi prema vama dobri samo onoliko koliko od vas imaju korist. Oni vas časte osmijesima i toplim riječima učeći dove i hvaleći vas, ali samo kada od vas imaju korist.
Pogledajte da li taj neko brine o svom temeljnom amanetu. Da li je odgovoran i ozbiljan s obzirom na ono što radi. Imate, recimo, ljude koji drze lekcije drugima i uče ih moralu, a svoj amanet ne ispunjavaju ako im se samo za to pruži prilika. Npr. da osoba nauštrb sluzbenog tj. povjerenog amaneta, radi privatne stvari. To danas zovu zloupotreba sluzbenog polozaja. Naše poimanja amaneta je usko ukoliko mislimo da se radi samo o tome da kod nekoga ostavimo nešto na čuvanje na određeno vrijeme. Ovo je samo jedan aspekt.
Pogledaj da li taj neko u raspravi prelazi granice. Da li uziva u provokacijama? Dali je umišljen i dali pliva u vodama vlastitog narcizma?
Ovaj svijet je prepun glumaca. Zato valja biti oprezan. Neki bi rekli: jednom glumac, uvijek glumac. To bi bilo prestrogo. Valja ostaviti prostora da i glumci mogu ostaviti glumu i postati sasvim obični ljudi.
Ali, sve sam više uvjerenja da oni sami to ne mogu lahko napustiti i da se toliko sažive sa glumom da im povratak u stvarnost postane nepremostiva poteškoća.
Zato je jako vazno da svi budemo okruženi onima koji nas iz ljubavi prema nama i zarad iskrenosti upozoravaju na pogubnost glume. Koko nam imaju hrabrosti kazati da je naša fasada – samo fasada, pa čak i onda kada i sami umislimo da nije.