Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Kako da vjernik postupa u ovakvim situacijama?
Pitanje:
Vidim da mnogi pišu i upućuje dove za džennet Doni Ares koja nije željela dženazu i javno je više puta izjavila kako Bog ne postoji pa me zanima da li je dozvoljeno traženje milosti i dova za ostavljača namaza ili onoga koji se nemarno odnosi prema njemu, isto tako i kršćanina, mislim nevjernika, i da li je ispravno doviti protiv njih i proklinjati ih i psovati nakon smrti?
Odgovor
Smrt mlade osobe je žalost, ali je puno veća žalost odreći se vjere, napustiti vjeru, i takav umrijeti.
E to je žalost, e to je najveća greška!!!
I još možeš misliti tražiti da ti se ne klanja dženaza već da bude sahrana. Kolika je to žalost!!!
I sad zamisli taj trenuntak, bio si poznat, priznat, slavan , imućan i napustio si vjeru u Allaha, i sada dolazis u trenutak da se uvjeravaš da je sve istina, da je istina Ahiret, da je istina polganje računa, da dolaze meleki koji ti postavljaju pitanja “ko ti je Bog” a ti si to napustio a makar ti je to falilo da imaš šansu za džennet na ahiretu…
Zamisli taj trenutak da ti niko i ništa ne može pomoći,a imao si priliku i toga se jasno odrekao…e to je strašno…džaba sve molitve za tebe kada nisi priznao da vjeruješ u Boga, u Allaha.
Svi ćemo se uvjeriti da je Ahiret istina, a šta sa onima koji nisu vjerovali pa su se uvjerili? A nema nazad!!!
Vratio bi se ti nazad makar na sekundu ,samo da posvjedočiš da vjeruješ u Allaha….
E koja žalost, koji promašaj, živjeti život a ne svjedočiti “la illahe illallah”.
E to je najveća žalost, najveća greška, najveći promašaj!!!
A tako mi Allaha je onaj svijet istina, kabur je istina, ispitivanje meleka u kaburu je istina, sirat ćuprija je istina, džennet i džehhenem je istina, pa vjerovali ili ne, uvjerit ćemo se u tu istinu!!!!!!!
Što se tiče onoga koji umre od židova, kršćana ili obožavalaca kipova, i isto tako ko umre kao ostavljač namaza ili onaj koji poriče njegovu obaveznost, ni za koga od njih se ne dovi, niti traži milost, ni oprost, prema riječima Uzvišenog:
مَا كَانَ لِلنَّبِىِّ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ أَن يَسْتَغْفِرُوا۟ لِلْمُشْرِكِينَ وَلَوْ كَانُوٓا۟ أُو۟لِى قُرْبَىٰ مِنۢ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُمْ أَصْحَٰبُ ٱلْجَحِيمِ ١١٣
113 Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti.
At-Tawbah, 113
a preneseno je pouzdanim putem od Allahovog poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem da je tražio dozvolu od njegovog Gospodara da traži oprosta za svoju majku, pa mu nije bilo dopušteno, iako je ona umrla u dobu džahilijjeta i nije doživila islam, nego je umrla na vjeri svog naroda, na obožavanju kipova, pa je tražio Allahov poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem dozvolu, pa mu Allah nije dozvolio. Pa kada mu nije dopušteno tražiti oprosta za ženu koja je umrla u džahilijjetu na vjeri obožavalaca kipova, iako je to njegova majka, kako bi onda to bilo dopušteno za druge?
Onaj koji umre na nevjerstvu ne traži se oprosta za njega, niti se dovi za njega, niti za ostavljača namaza, ni obožavaoca kaburova, ni židova, ni kršćanina, ni komunistu, ni kadijaniju, niti za njima slične od onih koji čine djela zbog kojih se smatraju nevjernicima i koja ih izvode iz okvira islama. Što se tiče psovanja takvih, oni se ne psuju nakon smrti. Kaže Allahov poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ne psujte mrtve, jer su oni otišli onome što su pripremili.” Prenosi Buhari u Sahihu od A’iše radijellahu ‘anha. Oni su otišli Allahu, i Allah će ih nagraditi prema njihovim djelima, tako da nema potrebe za njihovim psovanjem.
Međutim skupina učenjaka je spomenula da nema smetnje u psovanju onoga ko je postao poznat po zabludi i nevjerstvu i pozivu u batil, radi opomene i upozoravanja, pa i nakon smrti, kao kada se kaže: “Allah prokleo faraona, Allah ubio faraona, Allah ubio vođe zablude, Allah ubio Ebu Džehla,” ili slične njima od pozivača u zabludu, kako bi se odvratilo od ružnih djela sličnih njihovim. Ovo kaže skupina učenjaka za onoga koji je poznat po zabludi, nevjerstu i pozivu u zabludu ili nanošenju zuluma ljudima, dozvolili su to da bi odvratili od djela sličnih njegovim, a ako ostavi psovanje takvoga radeći po hadisu “Ne psujte mrtve,” onda je ovo od predostrožnosti, i to je bolje i preče.
