Zaista poslije svake muke dolazi slast. Obavezno pročitajte! Ma koliko da se iskušenja gomilala i dušu ti pritiskala, sjeti se ove priče

Ma koliko da se iskušenja gomilala i dušu ti pritiskala, sjeti se ove priče

Zahvaljujem Allahu Njemu dostojnom zahvalom, i neka su salawati i selami Njegovim odabranim robovima…

U ovom članku ćemo spomenuti najveličanstveniju pouku koju nosi u sebi sura Jusuf! Govor je o djelima ljudskog srca koji se dotiče vjerovanja u Uzvišenog Allaha i čvrstog pouzdanja u Njega… U uskoj vezi je sa riječima Uzvišenog: “Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja…” (En-Neml, 62), i riječima: ” …onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Et-Talaq, 3)

Ova pouka govori o neraskidivoj vezi između nevolje i olakšanja koja je predstavljena isprepletenim kazivanjem kroz suru Jusuf. Njeno značenje i primjeri koje ćemo spomenuti, neminovno navode vjernika na čvrsto puzdanje u Allaha i iskrenost pri osloncu na Njega, što opet ima veliki uticaj na život u ovom i na budućem svijetu…

Možda od najopasnijih stvari koje mogu da snađu vjernika je da on ima ružno mišljenje o svome Gospodaru. To se najčešće desi onda kada ga zadese neka iskušenja i nevolje. Tada on zaboravi na izlaz kojeg Allah daje, a na kojeg upućuju riječi Uzvišenog: “Ta, zaista, s mukom je i olakšanje, zaista, s mukom je olakšanje!” (El-Inširah, 5,6)

Na osnovu ajeta se primjećuje da nikada muka neće moći da nadvlada “dva olakšanja”.

Ova veza između nevolje i olakšanja je jasna i uočljiva. To je zbog toga da bi vjernik mogao da poveća svoje pouzdanje u Gospodara, jer svakome od nas nailaze nevolje i teškoće. Zaista muslimana stalno pogađaju svakojaka iskušenja, bilo da su ona mala ili velika. Ako bi čovjek izgubio nadu u olakšanje, bio bi izgubljen.

Zbog toga on treba da ima lijepo mišljenje o svome Gospodaru, da posjeduje čvrsto vjerovanje u Njega, i tek tada će olakšanje ubrzo biti na pomolu! Ovo su samo neke činjenice koje nam izlaže sura Jusuf.

Da bi se naš iman povećao, spomenut ćemo neke primjere koji govore o ovome u ovoj suri.

Jedan od jasnih primjera tjesne veze između nevolje i olakšanja je slučaj kada su se Jusufova a.s. braća dogovarala da ga ubiju: “Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, – otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti” (Jusuf, 9)

Image Svi su, zaista, željeli da ga ubiju, osim jednog brata putem koga je Allah poslao olakšanje. Kada su htjeli da izvrše ubistvo “jedan od njih reče: “Ako baš hoćete nešto da učinite, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzeće ga kakva karavana.”(Jusuf, 10)

Dakle, prije nego je odluka stupila na snagu, najrazumniji među njima govori: “ne ubijajte Jusufa”. Spas i olakšanje su zamjenili nevolju!

Nema sumnje da je velika nevolja kada neko bude ubačen u dno bunara koji se nalazi u nekom naseljenom mjestu! Međutim, šta mislite o Jusufu a.s. koga su snašle slijedeće nevolje: daleko od svoje porodice, u šumi daleko od ljudi, oni koji mu žele nažao učiniti to su njegova rođena braća, zatim, u to vrijeme je bio mali i nemoćan – što saznajemo iz činjenice da se nije mogao sa njima utrkivati, niti je mogao da se od njih odbrani.

Kaže Uzvišeni, spominjući riječi Jakubove a.s.: ” …plašim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili” (Jusuf, 13) Ovo jasno ukazuje da je on tada bio nejak. Sastale su se sve nedaće! Gdje je izlaz? Ima li olakšanja?

Naravno, olakšanje je stiglo još dok je bio u bunaru: “Mi mu objavismo: “Ti ćeš ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te neće prepoznati.”(Jusuf, 15)

Divnog li olakšanja! Uzvišeni Allah ga obavještava da neće biti izgubljen, ostat će u životu! Ne boj se! Uživat ćeš veliki položaj i ugled. Ti ćeš ih obavjestiti o njihovim spletkama i nakanama a da te oni neće ni prepoznati! Nakon ovih riječi je zavladala drugačija atmosfera.

Strašnu zbilju mračnoga bunara su zamjenila razmišljanja o riječima Allahovim u kojima ga obavještava da će jednoga dana biti na visokom položaju i da će ih o njihovim spletkama sigurno obavjestiti: :A da ti nisi, uistinu, Jusuf?” ““ povikaše oni. ““ “Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao…”(Jusuf, 90)

Zar ovo nije olakšanje!? Nastavljamo sa pričom o olakšanju koje uvjek i neminovno dođe nakon tegobe! Ubaciše ga u bunar i pobjegoše…

Ostade Jusuf sam u bunaru. Zar ovo nije tegoba? Naravno da jeste, iako mu je Allah objavio da će ih na ovaj njihov postupak nekada podsjetiti. Međutim, kada će doći taj trenutak njegovog izlaska iz bunara?

Tekst ajeta: “I dođe jedna karavana, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. “Muštuluk!’ ““ viknu on ““ “evo jednog dječaka!”(Jusuf, 19) ukazuje na to da je on u bunaru ostao samo na kratko vrijeme, a to je olakšanje, jer u njemu nije mnogo vremena proveo! Jusuf se uhvatio za kofu od vode, i izašao…

Nakon toga nailazi na slijedeća iskušenja… Prodat će ga kao običnog roba, a on je plemeniti, sin plemenitog, unuk plemenitog i praunuk plemenitog, odnosno, Jusuf, sin Jakuba, unuk Ishaka i praunuk Ibrahima (neka su na sve njih i na našeg poslanika salavati i selami)! Teško mu je bilo što ga prodaju kao roba za neznatnu cijenu.

Kažemo teško, jer je ovo bilo psihičko iskušenje što je često teže podnjeti od fizičkog iskušenja! Gdje je sada olakšanje? Kome će ga prodati? Da li će ga prodati onome ko će ga grditi i na teške poslove i muke ga stavljati!? Da li će ga kupiti onaj ko će ga stalno omalovažavati!?

Mnoge gazde omalovažavaju svoje radnike, iako su to slobodni ljudi, nisu robovi. Dovoljno je to što je on kod njega zaposlen pa da mu može svašta kazati i svačim ga zaposliti. Pa, šta mislite kakav je onda odnos prema robu?

Međutim, Allah nije dao da to snađe Jusufa a.s. Dao mu je olakšanje! Kupio ga je jedan uglednik iz Egipta, a ne onaj ko će ga zlostavljati! I ne samo to, taj isti je rekao svojoj ženi: “Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!”(Jusuf, 21)

Razmislimo o ovom olakšanju i ovim milostima koje su se neprestano smjenjivale jedna za drugom! Zaista je veza između nevolje i olakšice neraskidiva i uska, između njih nema nešto što ih može razdvojiti. Allah ga je izbavio iz tmine ropstva i potčinjenosti nekom od običnih smrtnika, a uzdigao ga je na visoki stepen sa kojim je bio posebno počašćen. Čak šta više, osjećao se kao član jedne prijatne porodice, toliko poštovan da je o njegovom ugošćavanju posebno skrenuta pažnja.

Kada ga je žena njegova staratelja, počela zavoditi i pozvala da učini grijeh, zatim i zaključala vrata od njihove sobe, zar i to nije bilo veliko iskušenje i nevolja koja je snašla Jusufa a.s.? Ovo iskušnje je bilo psihičke i fizičke prirode! I poslije ovoga je stiglo olakšanje, ali kako? Prije svega, ugledao je jasan znak od svoga Gospodara: “I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao…” (Jusuf, 24)

Kada je ugledao ovu opomenu od Uzvišenog Gospodara, to je bila velika pomoć i olakšanje, jer ga je ovim zaštitio i izbavio iz ponora grijeha! “Znaj za Allaha u lagodnosti, bit će ti na pomoći pri nevolji!”

Nakon ovoga je izlaz vidio i u bjegu od nje! Potrčao je ka vratima sobe, a i ona za njim. Skoro ga je bila i stigla, čak je i njegovu košulju straga, na leđima njegovim, poderala: “i muža njezina kraj vrata zatekoše”(Jusuf, 25) I ovo se zove olakšanjem nakon tegobe!

Nastupa slijedeća navolja; pokušala je da ga potvori : “Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio da ženi tvojoj zlo učini” ““ reče ona ““ “ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?” (Jusuf, 25)

U ovim situacijama se ženina riječ poštuje, i smatra se da ona istinu govori. Naročito zbog toga što je se ova žena brzo i vješto snašla u laži. Međutim, i tada je Allah dao olakšanje: “Ako je košulja njegova s prijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu,” ““ primjeti jedan rođak njezin -, ” a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori istinu.” (Jusuf, 26, 27)

Ovim svjedočenjem njenog rođaka je Allah opravdao Jusufa a.s. i spasio ga od zamke koju mu je bila priredila. Istina je izašla na vidjelo, a to saznajemo iz riječi njenog muža: ” …a ti traži oproštenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgriješiš!”(Jusuf, 29)

Jusuf je nevin i bi mu rečeno: ” Jusufe, ti o ovome ne govori! ” (Jusuf, 29)

Nedugo nakon ovoga događaja naletiše novi valovi iskušenja. Pritisak na Jusufa se još žešćim tempom nastavio. Ovoga puta žar njegovog iskušenja su raspirivale žene iz grada.

Poznat je slučaj kada su greškom posjekle svoje ruke… Sve ovo je navelo ženu njegovoga staratelja da nemilosrdno zaželi da počini grijeh sa Jusufom: “Ako ne učini ono što od njega tražim, biće sigurno u tamnicu bačen i ponižen.” (Jusuf, 32)

Prethodno iskušenje bi bilo skoro zaboravljeno da ga ovoga puta žene iz grada, uz drugu nevolju, ne potaknuše. Zatim, za očekivati je bilo da će se veličina ovoga novog iskušenja ogledati u sporu između njih dvoje samo, a ne i sa silnim ženama koje su radi toga, maksuz došle iz grada. Da je to tako, saznajemo iz Jusufovih riječi: “Gospodaru moj,” ““ zavapi on ““ “draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju, i ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i izgubljen postati.” (Jusuf, 33)

Dova bijaše uslišana, a sa njom dođe i olakšanje: “I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve čuje i zna.” (Jusuf, 34)

Možda će se, nakon ovoga, neko upitati, zar može zatvor biti olakšanje?! Ja kažem da može, jer je i to bolje nego da se desi ono što je kazao: “ja mogu prema njima naklonost osjetiti i izgubljen postati”

Poslaše ga u zatvor, a zatvor je novi belaj i iskušenje! Naravno, i tamo je pronašao olakšanje, jer nije bio poput ostalih zatvorenika. Svi su ga cijenili i njegovu riječ poštovali. Naređivao im je na dobro a odvraćao ih od zla, upućivao ih je i svi su ga slušali. To mnogo olakšava zatvorsku atmosferu, zar ne? Na ovo nam ukazuje značenje onih ajeta koji govore o ovom slučaju.

On ostade u zatvoru nekoliko godina, i on mu postade nepodnošljiv. Tamo bijaše sve dok vladar ne usni veličanstveni san koji bijaše razlogom njegova izlaska, ali i dolaska njegova olakšanja. Ko je taj što je dao da vladar usnije ovaj san?! To je Allah! Ko je taj što je dao da taj isti san niko neznadne protumačiti do Jusuf?! To je Allah! Ko je taj što je dao da se Jusufov zatvorski prijatelj sjeti onoga što mu je Jusuf nekada, davno rekao?! To je Allah! Jedino On daje veličanstvene olakšice!

Zaista poslije svake muke dolazi slast… Tako je bilo i na kraju ovog događaja! Došli su olakšanje i slast koji su anulirali svake tračke sumnje i potvore koji narušiše Jusufovo dostojanstvo.

Istina o ženama je isplivala na vidjelo… Žena njegova staratelja je priznala svoju krivicu: :Sad će istina na vidjelo izaći” ““ reče upravnikova žena -, “ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu rekao.” (Jusuf, 51)

Kako je veliko ovo olakšanje! Osim toga, opravdan je pred ženama koje su se izigravale sa njegovom čašću: “…mi o njemu ništa ružno ne znamo!” (Jusuf, 51)

Kako li je veličanstveno ovo olakšanje; priznanje u kome se potvrđuje da su sve stranice Jusufove a.s. životne prošlosti, zaista, čiste i potpuno bijele! Na kraju priče o Jusufu a.s., onda kada je gorčina dostigla svoj vrhunac, “bahnulo” je dugo očekivano olakšanje.

Naime, Jakubove a.s. muke i iskušenja su se odrazila na njegovo zdravlje… Njegov Gospodar ga u tim trenutcima ovako opisuje: “…a oči su mu bile pobjeljele od jada, bio je vrlo potišten.” (Jusuf, 84)

Dodajmo ovome još i težinu riječi djece njegove koja mu kazaše: “Allaha nam,” ““ rekoše oni ““ “ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!” (Jusuf, 85)

Na ovo im on tiho odgovori: “Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate. O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 86, 87)

U ovom trenutku je nevolja bila na najvećem stepenu svoje nepodnošljivosti. Nakon nje je izvirilo očekivano olakšanje i spas iz ove teške situacije: “I kad oni iziđoše pred Jusufa, rekoše: “O upravniče, i nas i čeljad našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji milostinju udjeljuju. “A znate li” ““ upita on ““ “šta ste sa Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili? ” (Jusuf, 88, 89)

Klupko je se odmotalo… Olakšanja i slast su jedna za drugim neprestano dolazila… Svoju košulju je Jusuf poslao ocu svome u kojoj je Allah dao olakšanje Jakubovo a.s. Njegov vid se ponovo povratio. On sada opet vidi: “A kad glasonoša radosne vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. “Zar vam ne rekoh: – reče ““ “da ja znam od Allaha ono što vi na znate.” (Jusuf, 96)

Ovako su se olakšanja, jedna za drugim, smjenjivala u priči o Jusufu a.s. Zbog toga, o mu’mine, o vjerniče, nemoj očajavati i gubiti nadu u Allahovu milost! “…samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost” (Jusuf, 87)

Ma koliko da se iskušenja gomilala i dušu ti pritiskala, nemoj nadu u Allaha nikada da izgubiš! Sjeti se brojnih nevolja kroz koje su prolazili Jusuf i Jakub a.s. To su bile nevolje u pravom smislu značenja riječi. To su bili teški ispiti za njih! Međutim, šta god da je se događalo, uvjek su olakšanja i izlaz dolazili! “Ta, zaista, s mukom je i olakšanje, zaista, s mukom je olakšanje!” (El-Inširah, 5,6)

Prenešeno je da nikada neće moći nevolja da nadvlada dva olakšanja koja dolaze nakon nje! Zato imajte čvrsto pouzdanje i iman u Allaha!!! Budite još ubjeđeniji u Njegovo istinito obećanje, i potražite utočište kod Njega!! Slavljen neka je Allah i nek’ je Uzvišen! “Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu, već rok odredio.” (Et-Talaq, 3)

Sa arapskog preveo: Smail L. Handžić

Sebil.eu