Evo zašto je Muhammed s.a.v.s., imao milost prema svim ljudima, a ne samo prema muslimanima

Muhammedova, s.a.v.s., samilost prema ljudima

Da bismo razumjeli kakav stav islam ima prema nemuslimanima i kako se odnosi prema njima, vrlo je važno upoznati se sa islamskim poimanjem čovjeka općenito.U islamu je čovjek sâm po sebi, kao ljudsko biće, poštovan i odlikovan, bez obzira na boju, rasu, naciju, religiju i sl.

(El-En’am, 151.) Ovdje je zabrana ubijanja spomenuta u općem značenju i ona obuhvata muslimane i nemuslimane, jer je Božanska pravda apsolutna, sveobuhvatna i nedjeljiva. Komentirajući ovaj ajet, imam Kurtubi, rekao je: ”Ovaj ajet zabranjuje ubijanje nedužnih ljudi, svejedno bili oni muslimani, ili pak nemuslimani koji su pod ugovorom i zaštitom islamske države, osim kada to pravda zahtijeva.” (El-Džamiu’ li ahkamil-Kur’ani, VII/132.)Zatim je spomenuo nekoliko Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa koji upućuju na gornje značenje, među kojima i hadis od Ebu Bekreta, r.a., u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko bespravno ubije štićenika (nemuslimana) islamske države, Allah mu je zabranio ulazak u Džennet.” (Ebu Davud, En-Nesai i Ahmed)

Islamski Šerijat odbacuje nepravdu u svim njenim oblicima. Nepravda je odvratna i mrska stvar i Allah ju je zabranio Sebi, a zabranio ju je i ljudima, kao što dolazi u hadisi-kudsiju: ”O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nepravdu i vama sam je učinio zabranjenom, pa ne činite nepravdu jedni drugima.” (Muslim)Ova sveobuhvatna islamska vizija čovjeka, svoju punu potvrdu i primjenu našla je u Poslanikovom, s.a.v.s., životu, u njegovim djelima jednako kao i u njegovim riječima.Allahov Poslaniče, ti si na najvećem stupnju morala!

Sljedeći reci objašnjavaju Poslanikov, s.a.v.s, veličanstveni i neponovljivi način ophođenja prema nemuslimanima, prema protivnicima i neistomišljenicima.

Zatim, postoji i druga važna pozadina koja određuje odnos muslimana prema onima koji imaju drugačija ubjeđenja i načela, a to je činjenica, odnosno spoznaja da je razilaženje među ljudima moguće i podnošljivo, čak bi se moglo kazati, neizbježno. Ne pamti se vrijeme i period kada je cijeli svijet bio ujedinjen oko jedne ideje i jednog mišljenja, uključujući i pitanje božanstva, odnosno tevhida (vjerovanja u jednog Boga, Allaha, dž.š.). Na to aludira ajet: ”A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti.” (Hud, 118.)

Islamski odnos prema ljudima

Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (El-Hudžurat, 13.)No, više od svega toga, kada se u Kur’anu spominje pravda, ona se ne odnosi samo na muslimane, niti pak samo na one nemuslimane koji su neutralni po pitanju muslimana, već islam naređuje pravednost i prema onima koje mrzimo zbog njihovog neprijateljstva prema islamu i muslimanima. Na to aludira ajet: ”Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Ma’ida, 8.)

Iskrivljeni pogled na čovjeka

Osvojiše ga i pobiše sve oštricom mača, kralja i stanovništvo u svim mjestima koja mu pripadaju, ne poštedjevši nikoga. Učini s njime kao s Eglonom. Grad sa svim svojim stanovništvom bi izručen kletom uništenju. Napokon krenu Jošua i sav Izrael s njim na Debir i napadoše ga. Osvojiše ga i razoriše; kralja njegova i žitelje okolnih mjesta pobiše oštricom mača. Kletom uništenju izručiše svo njegovo stanovništvo. Ne poštedješe nikoga. I učini Jošua s Debirom i njegovim kraljem kao što učini s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i njezinim kraljem.” (Stari zavjet/Povijesne knjige/Jošua, 10./34.-39.)

Ovo krivotvorenje i falsificiranje Allahove Knjige – Tevrata, potpuno je izobličilo psihu i prirodu Židova, jer oni svoje poslanike prikazuju kao najmračnije ubice svih ne-Židova. Ta izobličena ljudska priroda, posebno dolazi do izražaja u Knjizi brojeva, u kojoj se Musa, a.s., opisuje kao svirepi ubica žena i djece. Evo tih stihova: ”Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve muškarce. Među ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu – pet midjanskih kraljeva.

Stoga svu mušku djecu pobijte! A ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se.” (Stari zavjet/Knjiga brojeva, 31./7.-19.)Stari i Novi zavjet obiluju sličnim citatima o krajnje agresivnom i rušilačkom ponašanju i nije nam namjera i cilj da se time bavimo, već samo želimo pojasniti veličinu islamskog Šerijata, njegovo milosrđe, pravednost i toleranciju, koja još više dolazi do izražaja ako znamo da je Kur’an objavljen u vremenu u kojem su postojale spomenute agresivne tendencije i sramotne izmišljotine i laži na Allahove poslanike, Musaa, a.s., Jošuu, a.s., i druge.

Muhammedova, s.a.v.s., samilost prema ljudima

Islamsko priznavanje i prihvatanje različitosti ne znači da islam ne žudi za pozivom drugih ljudi u istinu koju je Allah objavio preko Svog posljednjeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Naprotiv, stvar je sasvim obrnuta, jer se Poslanik, s.a.v.s., nadao i želio je da islam prime njegovi najveći neprijatelji u tom trenutku: Ebu Džehl i Omer ibnul-Hattab. Da je to želio svjedoči i dova koju je učio: ”Moj Allahu, pomozi islam sa jednim od dvojice ljudi, koji je Tebi draži: Ebu Džehlom ili Omerom ibnul-Hatabom!” (Tirimizi)

Duga povijest odvraćanja od Allahovog puta i izlaganje muslimana nasilju i mučenju zbog islama, kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nisu porodili želju za osvetom, niti želju za uzvraćanjem na spletke i nasilje istom mjerom, već naprotiv, Allahov Poslanik, s.a.v.s., doživljavao je te ljude koji su ga napadali kao bolesnike, kao pacijente kojima je potreban ljekar, ili kao izgubljene ljude kojima treba vodič, pa je on došao sa pozivom u islam koji je za njih značio uputu, ponos i spas.To je Poslanikova, s.a.v.s., psihologija, to je njegov Sunnet, metod i način u ophođenju prema ljudima.

Muhammed, s.a.v.s., nastojao je da njegov poziv dođe do svih ljudi: idolopoklonika, Židova, kršćana, vatropoklonika i drugih, i ulagao je maksimum truda da ih ubijedi u istinitost upute sa kojom ga je Allah poslao, i bio je neizmjerno tužan ukoliko oni ne bi prihvatili njegov poziv.No, i pored neopisive tuge zbog odbijanja istine, Poslanik, s.a.v.s., nije sebi dao za pravo da vrši bilo kakav pritisak na ljude da prime islam, nego se, tokom cijele poslaničke misije, rukovodio kur’anskim principom: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti.”

(El-Bekara, 256.)Poslanikov, s.a.v.s., poziv u islam i njegov odnos prema ljudima, sublimiran je u njegovim riječima: ”Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru, a onda su na njezin plamen navalili leptiri. Ja vas pokušavam uhvatiti za vrhove vaše odjeće da ne upadnete u vatru, ali mi vi izmičete.” (Buharija)To je, dakle, izraz samilosti i brige, a nikako prisile i dominacije.Neka je slavljen Allah, dž.š., Koji je Muhammedu, s.a.v.s., podario savršeni ahlak!

Izvor: Iskra Islama