Znate li zbog čega izgovaramo riječi ‘Subhanallah!’

Šta u suštini radimo kada izgovaramo riječ SUBHANALLAH?

Kada kažemo subhan’Allah (Sva slava pripada Allahu), mi veličamo Allaha iznad svih nedostataka i manjkavosti. To je izjava Njegove transcedencije.

Jedno od Allahovih imena je es-Subbuh. To se može prevesti kao ‘Onaj kome pripada sva slava’. Allah je Onaj kojem pripada sva slava, koji nema partnera ili suparnika, Onaj koji posjeduje svaki aspekt savršenstva i čija sva djela su sveta i bez ikakvog zla. On nije predmet hirova i nestalnih kvaliteta prolaznosti stvorenih bića.
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., se obraćao Allahu ovim imenom na ruku’u i na sedždi tokom namaza: Slavljeni, Sveti, Gospodaru meleka i Ruha. (Sahih Muslim)

U Kur’anu na više mjesta nalazimo slavljenje Allahove veličine na različite načine i u različitim kontekstima. Naprimjer, On nam nalaže: Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg. (El-A’la,1) U ovom ajetu, Allahova slava je spominje u kombinaciji s Njegovom transcedencijom.
Allah također kaže: Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Vladara, Svetoga, Silnoga, Mudroga! (el-Džumu’a, 1)
Allaha hvali sve što je na nebesima i što je na Zemlji. On je Silni i Mudri! (el-Hašr, 1)
Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. (el-Isra’, 44)

Od majke pravovjernih, Džuvejrije bint el-Harisi, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izašao od nje rano, nakon što je klanjao sabah, a ona je ostala na mjestu gdje je klanjala. Zatim se vratio kada je nastupilo vrijeme duha namaza, a ona je i dalje sjedila na svome mjestu, pa joj je rekao: “Još uvijek si na istom mjestu gdje sam te ostavio?” Rekla sam: “Da.” Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Nakon što sam otišao, rekao sam četiri riječi tri puta; kada bi vagali s onim što si proučila od jutros, bile bi od toga teže.” Rekao sam: Subhanallahi ve bi hamdihi adede halkihi, ve ridae nefsihi, ve zinete ‘Aršihi, ve midade kelimatihi- (Slavljen je Allah i Njemu pripada hvala, koliko ima Njegovih stvorenja, koliko je On zadovoljan, koliko je težak Njegov Arš i koliko ima tinte kojom su ispisane Njegove riječi). (Sahih Muslim)

Mi veličamo Allaha ističući Njegovu slavu našim jezicima. Mi to također radimo tokom naših pet dnevnih namaza. Na ruku’u učimo:Neka je slavljen Allah Veličanstveni. Isto tako dok činimo sedždu mi kažemo: Neka Si slavljen, moj uzvišeni Gospodaru!
Posmatrajući ove ruknove namaza, mi uzdižemo Allahovu veličanstvenost istovremeno našim tijelima i našim riječima, s obzirom da pozivanjem transcedentne slave Allahu mi se nalazimo na položajima najveće poniznosti i pokornosti Njemu.
Vidimo da se Kur’an odnosi prema našim dnevnim namazima kao uključivanjem u Njegovo veličanje: a, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete – Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji – i predvečer i u podne! (er–Rum, 17-18)

Izvor:islambosna.ba