Od hamajlije pa do hidžaba i hadža

Šta reći braći i sestrama koji se bore sa sihrom – za većinu nas je to džihad, a Allah zna

Kako ukratko sažeti blagodati Allahove upute? Vrlo teško, jer ne postoje riječi kojima bih opisala neizmjernu zahvalnost koju je Allah dao meni i porodici vrativši nas islamu. U jednoj rečenici – od hamajlije pa do hidžaba i hadža. Tako upućuje samo Stvoritelj, mi insani nikada ne možemo toliko dobra napraviti kolika je Allahova milost. Više od deset godina kontakta sa sihirbazom, ne znajući za taj musibet, nego misleći da je to put do Allaha. Svi smo nosali hamajlije, za auto, djeca po dvije, za kuću….

Da Allah nagradi sve one koji su u škole uveli vjeronauku – jer onako mali su govorili: “Mama, to se ne smije nositi, nama mualima rekla u školi.” O deverima i nevoljama da ni ne pričam, ali nekako insan misli da je to život, dok se problemi nisu bez razloga počeli gomilati – na poslu, bolest, stalne svađe u kući, pa do glasova koji su uznemiravali djecu. To je bio preokret kada sam počela, Allahovom voljom, tražiti rješenje po internetu i “slučajno” naišla na vašu stranicu, da vas Allah nagradi svakim dobrom! Koliko dobra napravite, to samo Allah zna.

Tu sam prvi put pročitala za hamajlije, za nevidljivi svijet, za rukje, za sihirbaze… Pa možete samo zamisliti zaprepaštenja.

Tada počinje borba koja će, mislim, trajati cijeli život, ali, hvala neizmjerno Allahu na svemu, jer ne znam na koji bismo način svi počeli klanjati pet namaza, pa zatim hidžab, hadž. Ima li uputa cijenu? Nema, ne postoji. Sad kad se sjetim prvih rukji i djece koja se vrte po podu i pričaju, o tim strahotama da ni ne pričam, to može razumjeti samo onaj koji je to prošao. Šok, jer cijeli život nas uče pogrešnim stvarima, cijeli život živimo pogrešno. U tim teškim trenucima mislila sam da sam kažnjena, sad kada je sve iza mene, barem većina, zahvaljujem Allahu na svemu, On zna šta je za koga, jer da nije sve bilo tako, kako bi moji tinejdžeri počeli klanjati, kako bih se ja pokrila, ko bi nas na sve to natjerao? To može samo Allah, jedino On zna šta je dobro za nas, mi smo insani slabi.

Molim Allaha da vas nagradi za svaku riječ na vašoj stranici, i molim Allaha da podari strpljenja i izlaz svima koje je zadesio ovaj musibet. Šta reći braći i sestrama koji se bore sa sihrom – za većinu nas je to džihad, a Allah zna. Postoji li insan koji nije iskušan? Ne. Na kraju, bitan je cilj, a puteve koji do njega vode zna samo Allah, na nama je da saburamo i budemo pokorni našem Stvoritelju, jer je to jedini put. Allah vas nagradio na oba svijeta! Allahumme amin!

Tekst poslala sestra A. K., n-um