Da li je sihr nasljedan?

Da li mi možete odgovoriti da li se sihr prenosi sa roditelja na djecu, odnosno da li se možemo roditi sa sihrom?

Šta je tada preporučljivo uraditi, posebno u slučaju da roditelji nisu znali ili vjerovali u sihr ili su umrli?

Ako je na taj način moguće djelovanje sihra i ako je nečiji život zbog toga potpuno upropašten, da li se ipak radi o Božijoj volji i kakav je smisao takvog ljudskog postojanja? Zašto se i pored saznanja da se radi o zlim duhovima ipak u narodu njeguje i prešutno odobrava gledanje u kafu, grah…da li se i kako to sprečava? Hvala unaprijed.

Odgovor: Sihr nije poput običnih nasljednih bolesti tako da djeca ne nasljeđuju sihr koji imaju roditelji. S tim da kada sihr na nekome zastari i ostavi traga tjelesnog ili psihičkog na toj osobi, te bolesti koje su posljedice sihra one se mogu prenijeti na djecu, s tim da one nemaju direktne veze sa sihrom. Prema tome, čovjek se ne može roditi sa sihrom koji je naslijedio od roditelja. Ali se može napraviti djetetu sihr dok je u utrobi majke.

Čovjek koji ustanovi da ima sihr njemu je preporučeno da se liječi na ispravan šerijatski način, učenjem Kur’ana, zikrom, dovama, a prije svega praktikovanjem Islama.

Sve što se dešava na dunjaluku bilo dobro ili zlo u našim očima to se sve događa Allahovom voljom i ništa ne može izaći i izmaknuti Allahovoj volji pa i to da neko bude iskušan sihrom. Mnogo je mudrosti u tome da Allah, dželle še’nuhu, iskuša nekoga sa sihrom kao i sa bilo kojim drugim dunjalučkim musibetom. Neke od tih mudrosti su: da mu se povećavaju sevapi i da mu se umanjuju grijesi, da mu se time povećavaju deredže u Džennetu, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Takođe, tim musibetom ga Allah može sačuvati od nekog većeg musibeta kojeg ne bi mogao podnijeti. Osnovna stvar u svemu ovome je iskušenje i ispit kako ćemo se ponašati na dunjaluku, jer Allah, subhanehu, iskušava svoje robove i sa dobrom i sa zlom koje im daje na dunjaluku. Kaže Uzvišeni: “Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti” (El-Enbija 35).

A što se tiče “zlih duhova” ovakav način izražavanja šerijatski nije ispravan, jer se iz njega može razumjeti da postoje i dobri duhovi a ovo je terminologija vatropoklonika koji vjeruju u sile dobra i sile zla koje su u stalnoj borbi. U Islamu je došlo da postoje meleci i džini a od džina su šejtani, a među džinima ima i vjernika i nevjernika. A sihr, proricanje, gatanje se vraća na kontaktiranje sa šejtanima i džinima nevjernicima koje je Šerijatom strogo zabranjeno.

Nije sasvim precizna tvoja tvrdnja da se ove stvari prešućuju, pogotovo u toku i nakon ovog zadnjeg rata u Bosni. Već odavno je podignuta zastava borbe protiv sihra i sihirbaza u našim krajevima. Dovoljan je primjer Mekija Turabija, ko je prvi podigao glas protiv njega i ko je u njemu odmah prepoznao šarlatana i sihirbaza. Isto tako, primjer Turabija govori koliko ljudi vole praznovjerje, vjeruju u njega i ne osvrću se na upozorenja i argumente koji su im dolazili sa svih strana. Njegov primjer ti može biti najbolji odgovor na razlog rasprostranjenosti ovih stvari kod nas. Na svima nama je da se trudimo i da upozoravamo na ove štetne i Islamom strogo zabranjene stvari. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakic