POGUBNOST I ZABRANA IZGOVARANJA: ŠTA HTJEDNE ALLAH I MUHAMMED!

Odgovor hrišćana i jevreja Aišinom r.a. bratu po majci

Huzejfa b. el-Jeman, radijallahu anhu, prenio je Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nemojte govoriti: ‘Šta htjedne Allah i taj i taj!’, već recite: ‘Šta htjedne Allah, zatim taj i taj!’”[1]

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda: “Neki je čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je on upitao u vezi s nekim njegovim riječima, na šta je čovjek opet ponovio: ‘Šta htjedne Allah i ti.’ Zatim ga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio: ‘Zar si me učinio Allahu ravnim? Reci: ‘Šta htjedne Allah Jedini!’’”[2]

Aišin, radijallahu anha, brat po majci Et-Tufejl b. Sahbera, radijallahu anhu, sanjao je da prolazi pored skupine jevreja koju upita: “Ko ste vi?” “Mi smo jevreji”, odgovoriše. On reče: “Bili biste zaista divan narod kada ne biste tvrdili da je Uzejr – Allahov sin.” Oni uzvratiše: “I vi biste zaista bili divan narod da ne govorite: ‘Šta htjedne Allah i Muhammed!’” Zatim je prošao pored skupine kršćana i upitao ih: “Ko ste vi?” “Mi smo kršćani”, odgovoriše. On reče: “Bili biste zaista divan narod kada ne biste tvrdili da je Isa – Allahov sin.” Oni uzvratiše: “I vi biste zaista bili divan narod da ne govorite: ‘Šta htjedne Allah i Muhammed!’”

Kada se probudio, o tome je obavijestio neke ljude, pa je otišao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga o snu, na šta ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Jesi li još kome ispričao svoj san?” “Jesam”, odgovori. Nakon što su klanjali, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, zatim se obratio prisutnima: “Et-Tufejl sanjao je san i neke od vas obavijestio o njemu; zaista vi izgovarate riječi koje vam nisam iz stida prema vama zabranio; više nemojte govoriti: ‘Šta htjedne Allah i Muhammed!’”[3]

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, zabranjeno je reći: “Šta htjedne Allah i taj i taj”, jer to negativno utječe na tevhid i umanjuje vjerovanje. Hafiz Ibn Redžeb zapisao je: “Riječi: ‘La ilahe illallah’ iziskuju da nema istinskog boga osim Allaha, a bog je onaj kome se čovjek beskompromisno pokorava, boji ga se, veliča ga, voli ga, nada se njemu, na njega se oslanja, traži od njega, moli njega, a sve to priliči samo Svevišnjem Allahu. I onaj ko u vezi s bilo kojom stvari svojstvenom isključivo Allahu, dželle šanuhu, nekoga Njemu učini ravna, umanjio je tevhid, koji očituje riječima: ‘La ilahe illallah’, a robuje onome koga je Allahu, dželle šanuhu, pripisao, i to u onoj mjeri u kojoj ga je izravnao s Allahom, dželle šanuhu, i sve to spada u širk.

Treće, mudrost u zabrani izgovaranja riječi: “Šta htjedne Allah i ti” jeste to što se tim riječima izjednačava čovjekova i Allahova, dželle šanuhu, volja. Naime, veznik “i” iziskuje uzimanje istog tretmana kada je riječ o volji. Na ovo nas upućuje predanje Adija b. Hatima, radijallahu anhu, a u njemu stoji da se neki čovjek obratio pred Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: “Ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na Pravom je putu, a ko je njima dvojici neposlušan s Pravog je puta skrenuo…” Na to mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Zao si ti govornik! Reci: ‘…a ko je neposlušan Allahu i Njegovom Poslaniku…’”[7]

Dakle, upotreba veznika “i” iziskuje izjednačenje kada se radi o volji. U tome je smislu ispravno upotrijebiti veznik “zatim”, a on označava slijed uz postojanje razlike kada je riječ o Allahovoj i čovjekovoj volji. Ispravno je učenje da je Allahova, dželle šanuhu, volja ispred volje čovjeka; čovjekova volja zavisi od Allahove, i ne može se desiti ništa drugo osim ono što Allah hoće: šta On hoće, to i bude, a šta neće, to ne bude: “…a vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće…” (El-Insan, 30), također: “…a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!” (Et-Tekvir, 29)

Imam El-Buhari poveo se za riječima: “…danas mi može pomoći samo Allah, zatim ti” kada je u Es-Sahihu, u dijelu Zakletve i zavjeti, naslovio poglavlje: Zabranjeno je reći: “Šta htjedne Allah i ti”, a diskutabilno je reći: “Uz mene je Allah i ti”, u kojem je naveo hadis u skraćenoj formi ograničavajući se na dokaz.

Četvrto, hadisi koje smo spomenuli nisu u suprotnosti sa sljedećim ajetima: “A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili.” (Et-Tevba, 74)

“A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: ‘Zadrži ženu svoju…’” (El-Ahzab, 37)

“Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim…” (Lukman, 14)

Naime, u ajetu sure Et-Tevba Svevišnji je Allah obavijestio da ih je On učinio imućnim, i Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno to je ustvari Allahovo djelo u smislu da je On odredio da postanu imućni, a Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, djelo u smislu da im je on dao imetak.

U ajetu sure El-Ahzab Allah, dželle šanuhu, govori da mu je milost darovao što ga je uputio u islam, a da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dobro učinio što ga je oslobodio ropstva.

A u ajetu sure Lukman naredio je da se bude zahvalno Allahu, dželle šanuhu, jer je On stvorio čovjeka, i da se bude zahvalno roditeljima jer su oni uzrok čovjekovog postojanja na ovome svijetu.

I sve se to razlikuje od poistovjećivanja čovjekove i Allahove volje, jer, kako smo rekli, čovjekova volja zavisi od Allahove; ona je ne može preteći niti joj biti ravna. Zato o ovom pitanju treba dobro razmisliti.

Peto, prethodni su hadisi nepobitan dokaz protiv zabludjelih džebrija, koji odriču čovjekovu volju i tvrde da čovjek nema slobodu izbora, poredeći ga s perom kojim se igraju vjetrovi, a ovo je pitanje detaljno pojašnjeno u djelima koja se bave vjerovanjem.

Nastaviti će se inšallah

Knjiga: Enciklopedija zabrana u islamu 1.

Autor: Selim el-Hilali

Prevodilac: Abdurrahman Kuduzović

Narudžba na broj: 061/700-370, Edin.

[1] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: imam Et-Tajalisi (430), s istim lancem, i Ebu Davud (4980); En-Nesai, u djelu Amelul-jevmi vel-lejle(985) i Ahmed, 5/384, 394 i 398.

[2] Hadis je dobar. Zabilježili su ga: El-Buhari, u djelu El-Edebul-mufred(783), En-Nesai, u djelu Amelul-jevmi vel-lejle (988), Ibn Madža (2117), Ahmed, 1/214, 224, 283 i 347.

[3] Hadis je autentičan. Zabilježio ga je imam Ahmed, 5/72.

[4] Abdurrahman b. Redžeb el-Hanbeli, Kelimetul-ihlasi ve tahkiku manaha, str. 25-33.

[5] Šemsuddin b. Kajjim el-Dževzijja, Zadul-mead, 2/353-354.

[6] Muhammed b. Nuh el-Albani, Silsiletul-ehadisis-sahiha, 1/266-267.

[7] Muslim (870).

[8] U autentičnoj verziji stoji: “Allah, dželle šanuhu, htio je…” Riječi:“Allahu, dželle šanuhu, pokazalo se…” nikako ne znače da je Svevišnji Allah to saznao nakon što nije znao, pa neka je Svevišnji Allah vrlo visoko iznad onoga što govore neznalice.

[9] El-Buhari (3464) i Muslim (2964).

Minber.ba

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

Ako posjeduješ ove osobine, onda si džennetlija:

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Najbolji ljudi …

error: Oo !!