Imami su bili ratna meta ‘Herceg-Bosne’

Brojni imami su mučeni i ubijeni u srednjoj Bosni i na području Hercegovine, te su trpani u logore.

Piše:
Sanadin Voloder
‘Babini posmrtni ostaci pronađeni su i ekshumirani u proljeće 1998. godine’, kaže Edin Mezit Ustupljeno Al Jazeeri

Samoproglašenu paradržavnu tvorevinu Herceg-Bosnu karakterisalo je planirano i organizovano etničko čišćenje, masovni zločini, logori – dokazano je presudama suda u Hagu. Sa druge strane, na teritoriji tzv. Herceg-Bosne realizovan je i kulturocid, odnosno uništeni su skoro svi kulturni i vjerski objekti drugih naroda. Ciljane žrtve Hrvatskog vijeća odbrane i paravojnih jedinica su bili bošnjački intelektualci, ugledne i bogatije osobe, a tešku sudbinu su imali imami.

Brojni imami su ubijeni u srednjoj Bosni i na području Hercegovine, a kroz logore takozvane Herceg-Bosne prošle su desetine imama.

Omer Drkić bio je imam u džematu Han-Ploča kod Kiseljaka. Njega su pripadnici HVO-a zarobili u napadu na selo 16. juna 1993. godine i zajedno sa 39 osoba zatvorili u jednu garažu i zapalili ih.

Također, bojovnici HVO-a su na vrlo brutalan način ubili Šabana ef. Mahmutovića iz Viteza.

Crkva u službi politike
Mostarski muftija Seid Smajikć (1979-2012) bio je jedan od sudionika dešavanja tokom ratnih 90-tih u Hercegovini. Historijske okolnosti su uticale da Islamska zajednica, odnosno imami i muftija budu najbliži narodu. O njegovom radu i ulozi Islamske zajednice u ratnim 90-tim i godinama obnove i povratka može se više pročitati u monografiji “Mostarsko muftijstvo 1992 – 2012. – Uloga i značaj Islamske zajednice u odbrani Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine”

Muftija Smajkić ističe da su ratni ciljevi Herceg-Bosne bili usmjereni na sve ono što je imalo ugled i vrijednost u društvu, bez obzira da li se radi o materijalnim dobrima ili ljudima.

„Sve što je predstavljalo vrijednost za Bošnjake i moglo da utiče na pozitivu sudbinu ovog naroda bilo je ratni cilj Herceg-Bosne, a imami su bili i ostali vođe u društvu. Njih su željeli ukloniti kao što su rušili i materijalne dokaze o postajanju Bošnjaka, islamske kulture i arhitekture. Za primjer imamo Stolac, Mostar i druge gradove gdje su Hrvati uspostavili vlast“, kaže muftija Smajkić.

Donošenje fetve
Na pitanje za razloge donošenja fetve o zabrani obavljanja dženaze muslimanima pripadnicima HVO-a, muftija ističe da je uložio ogroman napor i iskoristio sve raspoložive mogućnosti u razgovoru sa predstavnicima crkve i drugim predstavnicima hrvatskog naroda da se sačuva mir jer smo imali zajedničkog neprijatelja na drugoj strani.

„Odluka za fetvu je bio zadnji način da se ukaže na posljedice djelovanja Herceg-Bosne na Bošnjake i da se spriječi međusobno ubijanje Bošnjaka za ciljeve druge vojske. Oni nisu dozvoljavali državne, odnosno nacionalne oznake Republike Bosne i Hercegovine, a dozvoljavali su vjerske na što su mnogi nasjeli.“

Muftija se prisjeća da je sa biskupom koji je bio prije Perića imao odličnu saradnju, međutim dolaskom Perića koji je do tad bio u Rimu svaka mogućnost za dogovor prestaje.

„Smatram da su se Katolička crkva i politički predstavnici bh. Hrvata našli na zajedničkom projektu i cilju što nažalost dokazuje i misa za Blajburg u Sarajevu“, zaključuje muftija Smajkić.

Muftija ističe da novija historija nije zabilježila organizovanje logora za imame kao što je bio slučaj u Dretelju gdje su imami bili odvojeni od drugih logoraša kako ne bi na njih djelovali u tom teškom periodu.

Ubistvo mujezina Karađoz-begove džamije
Poznati mostarski mujezin i imam Karađoz-begove džamije Salem ef. Mezit zarobljen je i ubijen 9. maja 1993. godine u Mostaru.

Salem ef. Mezit bio je prva žrtva odbijanja klanjanja dženaze Bošnjacima pripadnicima HVO-a, nakon što je mostarski muftija Seid Smajkić izdao fetvu da nije dozvoljeno klanjati dženazu muslimanu koji pogine kao pripadnik HVO-a.

Njegov sin Edin, koji je imam u Norveškoj, prisjećajući se tih dana kaže da je noć sa 8. na 9. maj proveo kod prijatelja na lijevoj obali grada i tako vjerovatno izbjegao babinu sudbinu.

„Postoji mnogo špekulacija o njegovoj smrti, ali mislim da je jedino pouzdano da je odveden iz kuće 9. maja i ubijen u susjednoj ulici rafalom preko leđa. Ne zna se pouzdano ko ga je ubio, a koliko znam niko nije procesuiran za njegovo ubistvo. Muftija Smajkić je svjedočio u Hagu na suđenju Mladenu Naletiliću Tuti i pominjao detalje vezane za babino ubistvo, ali Tuta nije proglašen krivim za samo ubistvo“, kaže Mezit.

Njegova majka i mlađi brat su bili svjedoci događaja, tako da su vidjeli vojnike HVO-a koji su odveli Salema, ali nisu ih poznavali.

„Vojnici su rekli da ga samo vode na ispitivanje“, dodaje Edin.

Pljačka i spaljivanje
Kuću u kojoj je živjela porodica Mezit bojovnici HVO-a su temeljito opljačkali, a zatim su je spalili.

„Ime moga babe pojavilo se i u najboljoj ratnoj reportaži iz opkoljenog Mostara koju je za BBC uradio legendarni ratni reporter Jeremy Bowen. Reportaža je na Youtubeu dostupna pod imenom “The war in Mostar, Bosnia (BBC) ili “War in Mostar – Unfinished business” i donosi priču o najtežim momentima grada na Neretvi u njegovoj historiji. Bio sam jako potresen kada sam prvi put na Youtubeu gledao ovaj video“, kaže Edin.

„Babini posmrtni ostaci pronađeni su i ekshumirani u proljeće 1998. godine te su ukopani u haremu Baba-Beširove džamije u mostarskom naselju Balinovac, u zapadnom dijelu grada,“ dodaje Edin.

Među najpotresnijim sudbinama imama žrtava Herceg-Bosne je priča o 54-godišnjem Mušan ef. Bećireviću iz naselja Buna kod Mostara. Njega su 15. augusta 1993. godine pripadnici HVO-a zarobili i mučili.

Zločinci su ga prisiljavali da pred njima klanja, a potom su ga zaklali u džamiji Ali-paše Rizvanbegovića, u prisustvu njegovih komšija. Potom su zapalili džamiju i imamsku kuću Ahmeta ef. Bibera koji je 30. jula uhapšen i sproveden u Dretelj.

O svojim zatvorskim danima imam Biber pisao je u knjizi „Allah je sa strpljivim“ gdje je hronološki prikazao golgotu koju je prošao od hapšenja, preko boravka u logoru Dretelj i Heliodrom, do puštanja na slobodu u decembru 1993. godine.

I reis Kavazović je bio u logoru Herceg-Bosne
Među imamima logorašima Herceg-Bosne bio je i reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović, odnosno tadašnji tuzlanski muftija. On je zarobljen zajedno sa tuzlanskom delegacijom na punktu HVO-a na Drecelju kod Konjica 2. maja 1993. godine. Članovi delegacije su razmijenjeni 19. oktobra iz logora Turija iste godine.

U ovom logoru je bio zarobljen i francuski novinar Francoise Cheri.

U puštanju reisu-l-ulema Kavazovića iz logora posredovao je fra Petar Matanović gvardijan Franjevačkog samostana Svetog Petra i Pavla u Tuzli.

Treba posebno istaći hrabrost čapljinskog fratra koji je spasio imama Palića.

“Fra Mićo je položio ispit kolegijalnosti izvukavši u svom automobilu Hasana ef. Palića, glavnog imama Čapljine, zajedno sa njegovom familijom u Hrvatsku, kada je to već bilo neizbježno. To je, doista, bilo veliko dobročinstvo u situaciji kakva je bila u Čapljini. Taj gest je bio potvrda iskrenog prijateljstva”, napisao je Sejfo ef. Kajmović u knjizi „Paukova kuća“ koja je njegovo svjedočenje o danima provedenim u logoru Gabela.

Izvor: Al Jazeera

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

KAKO JE R. HADŽERA ĆATOVIĆ PREŽIVJELA 75 DANA U JAMI ČAVKARICA?

Obzirom na sve ovo i na moje duševno stanje molim da me vjerska islamska zajednica …

error: Oo !!