Islamska Vjeronauka
IslamskaVjeronauka

Mi i naša djeca na islamskoj vjeronauci

Savjeti za unapređenje vjeronauke

Prije nego nastaviš dalje, dragi prijatelju, znaj da statistike govore da manje od 10% osoba čita neki tekst dulje od 2-3 minuta. Zato te molimo da za ovo odvojite 10 minuta. Hvala Vam na vašem vremenu.

Sljedeći redovi nemaju pretenziju da ih se smatra ozbiljnim tekstom jer su nastali kao nabacana razmišljanja. Nadam se da će i nekog ko ih bude do kraja čitao potaknuti na neki konkretni korak.

Na internetu se moze naci jako mnogo edukativnog materijala za (skoro) sve školske predmete ako želite pripremati lekciju kao učitelj, nastavnik ili profesor ili pak ako želite, kao roditelj, nešto ponuditi svome djetetu da uci, vježba i utvrdjuje jos uvijek dobro nesavladano gradivo.

Međutim, kada je u pitanju predmet islamske vjeronauke ili mekteb onda skoro da nemate ništa. Zašto?

Broj mu’allima i vjeroucitelja je vjerovatno veci, nego broj utitelja ili nastavnika bilo kojeg školskog predmeta. Kako je onda moguće da o skoro svemu možete naći osnovna znanja prilagodjena djeci i(li) pocetnicima osim kad je u pitanju islam?

Zanemaruju se djeca, mladi, početnici, oni koji o islamu ne znaju mnogo…

Autori islamskih tekstova, studija, knjiga, udzbenika… ili pak oni koji o islamu drze predavanja imaju snimljene stotine predavanja koja se bave (esto) zbunjujucim temama, temama koje za čisti i fini odnos izmedu Rabba i roba nisu potrebne. I (skoro) svi svoju paznju usmjeravaju ka odraslim osobama koje su formirale svoj pogled na svijet. A Sta je s djecom i mladima?

Rijetki islamski klipovi, na bosanskom jeziku, koji su na YouTube i po nekoliko godina, osim nekih ilahija, prelaze 100.000 pregleda.

Jedan spot jednog naseg pjevača ima više gledanja nego gotovo sva predavanja svih da’ija zajedno. Ali, ovo bi mogla biti priča za sebe. Namjera mi je da napišem riječ dvije o našem odnosu prema djeci.

Zašto se (skoro) niko ne bavi djecom? Mladima? Onima koji su još uvijek otvoreni za nova (sa)znanja. Našoj djeci i mladima svoje sadržaje nudi muzicka, filmska, modna, duhanska… industrija, industrija igračaka i alkohola, industrija svega i svačega. Oni nam, zapravo, otimaju našu djecu i to sve platimo našim parama. Jer sve njihove proizvode koje uspiju prodati našoj djeci tj. nama mi platimo.

Stotine imama/mu’allima i vjeroucitelja rade sjajan posao u mektebu i Skoli. Trude se i rade koliko mogu. I sam sam jedan od njih. Ali… sve sam vise u uvjerenju da naš posao liči oraču koji ore zemlju s upregnutim volovima ne prihvatajuci da postoje i drugačiji i mnogo efektivniji načini oranja. Na kraju naravno budemo istrošeni i preumorni, rezultatima i stvarnim efektima demotivirani… Stotine djece koje prolaze kroz nage mektebe nakon mekteba gubimo. Nema ih u dzamijama. Upiranje prsta u roditelje, od strane mu’allima i vjeroučitelja, kao glavnih krivaca za ovakvo stanje ne rješava problem. Upiranje prsta u mu’allime, od strane roditelja, još manje rješava problem. To samo može lazno ublaziti osjecaj krivnje i roditeljima i mu’allimima i vjerouciteljima.

Smatram da je jako važno postaviti pitanje: Sta ako nešto pogrjesno radimo? Sta ako naš pristup mektebu (ako uopće imamo pristup) nije dobar? Sta se moze promijeniti i Sta treba promijeniti?

Ambijent u kojem podučavamo islamu (mekteb) je skoro desetljećima nepromijenjen. Nasi udzbenici, nas metod, način predavanja mektebskih lekcija, način ispitivanja, završni ispiti…

Opremanje mekteba sa televizorom i video-playerom prije 20 god, kompjuterom prije 10, a smartboardom danas je bitan korak. Ali, ni to «ne rješava problem. Ne rješava problem zato što, realno, prije 20 godina ste mogli za par sati pregledati sve dostupne video-sadržaje. Kako prije deset tako i danas nemate niti jednu, dobro ste procitali, niti jednu islamsku stranicu koju je neko ozbiljno pravio iz ugla djeteta i za dijete. To što je meni od 40 godina neka islamska stranica za djecu interesantna ne znači da će biti interesantna i mome djetetu od 6 ili 12 godina.

Ako djeca vole igru, a i mi smo, kada smo bili djeca, voljeli igru, zasto onda ne govoriti o islamu kroz igru? Ako su djeca zalijepljena za tv ekrane, zašto o islamu ne govoriti putem tv ekrana? Ako djeca gledaju (crtane) filmove, zašto o islamu ne govoriti preko (crtanih) filmova? Ako djeca provode sate i sate sa smartphoneom ili tabletom u rukama, zasto ne proizvoditi djeci prilagodene islamske sadržaje za smartphone i za tablet?

Nije mi namjera prozivanje nikoga, ali… Otkad imamo islamske pedagoske akademije, pa i fakultete, a da stotine i hiljade svršenika tih visokih škola nisu iznjedrile par dječjih časopisa (sa izuzetkom Elifa za koji znam da jedva sastavlja kraj s krajem) koji djeca ŽELE čitati? Kako je moguce da tolika armija stručnjaka o islamu i pedagogiji nema danas barem 5 ozbiljnih islamskih dječjih portala na internetu? Kako je moguće da svi zajedno nemamo ni jedan ozbiljan crtani ili igrani film za djecu (sa izuzetkom sjajnog i hvale vrijednog pokuSaja par ljudi iz Gradačca)? Rado bih pohvalio pokuSaje nekih da sinhroniziraju ili titluju crtane filmove sa arapskog ili engleskog jezika, ali ne mogu. Ili je kvaliteta videa 240p ili te dočeka glas kao iz bureta. Meni ne naumpada da pozajmim svoj glas bilo kojem liku iz crtića jer naprosto nisam za to. Za to mora biti Skolovana osoba i da to zna. Ne da misli da zna, nego da zna.

Kako je moguće da svaka kafanska šuša može naći i obezbijediti novce za snimanje singla ili albuma, a onda i spota, a mi nismo u stanju snimiti kvalitetno kako se abdest uzima, kako se namaz klanja…

Kako je moguće da o skoro o svemu imamo mobilne aplikacije, a o temeljnim znanjima o islamu, pogotovo za djecu nemamo…

Znam da mnogi jedva čekaju da podignu prst i upere ga svom silinom ka Islamskoj zajednici, ali… Islamska zajednica smo svi skupa. Neko je moZda viSe odgovoran, a neko manje, ali treba znati da nema nevinih. Islamska zajednica bi bila bolja da smo svi skupa bolji. I krajnje je vrijeme da se bilo ko prema Islamskoj zajednici odnosi na način mi – oni. Tu moze jedino biti – MI i nikako viSe. Ako znaš i mozeš bolje i više od svog dzematskog imama – odi mu i stavi se na raspolaganje. Reci ja Ovo znam i ovo mogu. Odi glavnom imamu i reci ovo su moje sposobnosti i moja znanja i stavljam se na raspolaganje.

In a kraju ovo nije poziv na bunt prema bilo kome niti na linčovanje bilo koga. Ovo je poziv da svako iz svog ugla da svoj doprinos izmjeni ovog stanja.

Izvor:                Sabahudin Sijamhodžić

Obrada:            www.religis.com

Podijelite ovaj članak

Jeste li ovo pročitali?

Bio sam ovisnik o bludu, ali slučaj sa ženom u mojoj kancelariji, bio vrhunac i ujedno prekretnica u mom životu

Jednoga dana posjetila me vrlo lijepa žena u mom uredu kako bih za nju obavio …

error: Oo !!