Religis Religis – Savjeti i novosti iz svijeta duhovnosti
Oni koji imaju djecu sigurno su se već suočili s brojnim pitanjima koje naše umne glavice, potaknute svojom ogromnom znatiželjom, izbacuju «kao iz rukava». Kako sam došao na svijet, zašto se muškarci žene, zašto babo ne rodi bebu, gdje je Bog… samo su neka od pitanja s kakvima ćete se susretati tokom njihovog odrastanja.
Postoje brojni poticaji koji aktiviraju djecu na postavljanje pitanja odraslima, jer dijete od momenta kada mu se počne javljati svijest i spoznaja pojavnog svijeta koji ga okružuje dobiva snažan nagon za širenjem spoznaja i pitanja mu se gomilaju.
Ponekad se, kao poticaj, javljaju strah ili tuga. Zbog toga dijete pita za imena stvari, pišu dr. Bessam el-Amir i šejh Husni Ramadan u knjizi «Odgovor djeteta kroz pitanja i odgovor» (Prijevod: Nezir Halilović, El-Kelimeh).
Ta radoznalost povećava dječiju kreativnost, upućenost i izgrađuje njegovu ličnost, pa svaki put kada su naši odgovori utemeljeni nenaučnim i vjerskim principima u odgoju i svaki put kada to pomaže djetetu u ispravnom odrastanju i nadogradnji, pomaže mu i u uklapanju u društvo.
Svako dijete ima sliku o sebi i osjeća svoju dušu, odnosno razgovara, kreće se i pomjera, ali ne shvata značenje i suštinu života, niti razumije odakle je došlo i gdje mu je početak.
Radi pravilnog dječijeg razvoja neophodno je da djeci pristupamo na adekvatan način i da ne suzbijamo njihovu znatiželju. Naprotiv. Veliki broj roditelja i odgajatelja doživljava neugodnost pred dječijim pitanjima, pri čemu ostaju nesposobni adekvatno im odgovoriti na postavljena pitanja. Nemojmo težiti ka izbjegavanju dječijeg «dosađivanja», neka ona budu poticaj da im prenesemo saznanja i istine koje očekuju.
Neka od tih pitanja tiču se i naše vjere i zato je posebno važno da takva pitanja ne ignoriramo, već da ponudimo i vjerski i naučno utemeljen odgovor, jer će to sigurno ostaviti traga na njihovoj ličnosti. Naravno, prilagođen njihovom uzrastu i moći razumijevanja.
Šta, naprimjer, kada vas dijete pita ko je Allah, koliko je On star i ko Ga je stvorio?
Ugledni autori smatraju da je ovo pitanje neispravno, to jest pogrešno postavljeno. Poznato je da ljudski um nije obavezan odgovoriti na neispravna pitanja. Uzmimo za primjer nastavnika matematike kada učenicima postavi zadatak s pogrešno postavljenim brojevima i operacijama (npr: koliko je 5+*/-+*3=?), da li bi iko uspio ispravno riješiti zadatak?! Suština greške u ovom pitanju leži u činjenici da se riječ «stvoriti» ne može odnositi na Allaha, dž. š., jer Bog ne može biti stvoren.
Pojam i proces stvaranja može se odnositi samo na stvorenja. U slučaju da je neko uporan i želi dodatno raspravljati o ovome, tvrdeći da je Bog stvoren, odgovorit ćemo da to onda nije Bog i da onda govorimo o nekom stvorenju, a ne o Bogu.
Ukratko, navedeno pitanje je neispravno i na takva pitanja se ne može dati ispravan odgovor. Nemoguće je da Bog bude stvoren. Ako kažemo da je Boga stvorio neko drugi, moćniji, nameće nam se pitanje: ko je onda tog stvorio? Tim slijedom bismo mogli postavljati pitanja u beskonačnost bez ikakvog valjanog odgovora, a sve to je potpuno nezamislivo i neprihvatljivo ljudskom umu. Jedino ispravno vjerovanje, obavezujuće čovjeku je da je Allah Stvoritelj. Uzvišeni Allah kaže:
«Allah je stvoritelj svega» (Ez-Zumer, 62).
«Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!» (Et-Tur, 35).
«Ko je stvorio i kako treba uredio» (El-Furkan, 2).
Kako god Bog nije stvoren, isto tako nije ni rođen. Njemu nema početka, kraja, niti starosti. Sve to može važiti za ljude i ostala stvorenja, a nikako za Allaha koji je Veličanstveni, Stvoritelj, Bogati, Najveći, Vlasnik snage i moći, Uzvišeni, Samilosni. On ima najljepša imena i najuzvišenija svojstva. Sve osobine savršenstva pripadaju samo Njemu i On nema nijedno svojstvo svoje manjkavosti.
Ljudska pamet, navode autori, pojedinačna ili kolektivna, nije svemoguća i ne može dokučiti apsolutno sve. Ona je ograničena. Toliko ograničena da još uvijek nije u stanju dokučiti pojam beskonačnosti o kojem toliko mnogo pričaju matematičari i za koje imaju čak i oznaku (600)!
Dokle god ljudska pamet bude ograničena, neće moći spoznati Allaha, dž. š., Samim tim, govor o biti Allaha, dž. š., ne smije biti zasnovan na maštanju i zamišljanju, niti na razumu i razmišljanju, a pogotovo ne na fantazijama. Govor o Allahu može biti zasnovan samo na sačuvanoj Objavi. Kur’an je već davno prije ukazao na ovu problematiku i dao odgovor sljedećim riječima Uzvišenog:
«Niko (ništa) nije kao On! On sve čuje i sve vidi». (Eš-Šura, 11)
Na osnovu ovog ajeta možemo razumjeti da Allaha ne možemo usporediti sa nama, niti sa bilo čime drugim, bilo to biće, predmet ili pojava. Što se tiče pitanja: «Da i Allah ima ruke i noge?», u tekstovima Kur’ana i sunneta se potvrđuje da ima i mi u to vjerujemo, bez ikakvog poređenja Stvoritelja sa tijelima njegovih stvorenja, pišu el-Amir i šejh Ramadan.
Uzvišeni Allah nam o tome kaže.
«Allahova ruka je iznad njihovih ruku…» (El-Feth,10)
«Naprotiv, Njegove ruke su ispružene». (El-Maide, 64)
